Udruženi rad i samoupravno planiranje

2020-11-12T01:03:50+01:00Tags: , , , , |

Knjiga »Udruženi rad i samoupravno planiranje« sadrži one radove Edvarda Kardelja koji su nastali u vezi sa neposrednom prirodom i donošenjem Zakona o udruženom radu i Zakona o osnovama sistema društvenog planiranja i o društvenom planu Jugoslavije, kao i njihovom razradom i primenom u samoupravnoj praksi. Ovi radovi predstavljaju ne samo teorijsko produbljivanje koncepta i sistema dohodovnih odnosa u udruženom radu na načelima novog Ustava, Zakona o udruženom radu i drugih sistemskih zakona, nego i kritičko razmatranje njihovog neposrednog ostvarivanja. Radovi »O sistemu samoupravnog planiranja« i »Slobodni udruženi rad« su, u stvari, posebne knjige iz serije »Brionske diskusije«. U radu »Dalji razvoj društveno-ekonomskih odnosa na osnovu Ustava i Zakona o udruženom radu i učvršćenje položaja radnika« (1976), Kardelj je ukazao na ulogu svih organizovanih snaga našeg društva, posebno Saveza komunista, u razvoju socijalističkih samoupravnih društveno-ekonomskih odnosa. Rad »Sticanje i raspodela sredstava za lične dohotke na osnovu rada jedno od najaktuelnijih pitanja našeg društva danas« (1978) je intervju redakciji časopisa »Svetlost« iz Kragujevca povodom Desetog susreta samoupravljača Jugoslavije »Crveni barjak«.

Politička ekonomija socijalizma

2020-11-12T21:35:14+01:00Tags: , , , |

"Životno delo", kako je samo autor nazvao ovu knjigu, predstavlja sveobuhvatnu studiju političke ekonomije socijalizma koja je pokušaj sintetičkog pregleda uslova u kojima se vodi neprekidna borba između kapitalističkih durštvenih odnosa i tendencija da se ti odnosi pretvore u socijalističke. On smatra da je podela sveta na kapitalistički i socijalistički blok (u drugoj polovini 20. veka) površna ocena jer: "...jedini važan interes, zajednički i jednom i drugom bloku, jest spriječiti pravi socijalistički razvoj bilo gdje u svijetu." Knjiga je najpre objavljena na engleskom jeziku, u Njujorku, gde je doživela veliki uspeh, a tek naknadno je prevedena na srpskohrvatski jezik i objavljena u Jugoslaviji. 

The Bolshevik Revolution: One hundred years after

2020-11-12T01:00:56+01:00Tags: , |

This issue of Crisis and Critique brings together some of the most important contemporary thinkers, who engage with the historical, political and philosophical resonances of the Bolshevik Revolution into our context.They engage with different dimensions which compose the Bolshevik Event and its aftermath.The point is not to reassert the relevance of the Revolution, nor explore the possibilities of faithfulness to it, but rather, the aim of this issue is to claim that politics of emancipation, philosophy and history cannot be the same after this Revolution. It is a unavoidable point of reference, one that cannot be simply ignored.

Patterns of Commons

2018-06-15T14:42:27+01:00

The book is a collection of texts that present examples of biocultural, neighborhood, collaborative technology, arts and culture, knowledge, infrastruture and other commons.

The precariat. The new dangerous class

2020-11-12T23:33:30+01:00Tags: , , , |

Standing discusses an emerging class of people facing insecurity, moving in and out of precarious work that gives little meaning to their lives. He warns that the growth of the precariat is producing instabilities in society. Its internal divisions have led to the villainization of migrants and other vulnerable groups and some are susceptible to the dangers of political extremism. Standing argues for a new politics which puts the fears and aspirations of the precariat at the heart of a progressive strategy of redistribution and income security. "This book is about a new group in the world, a class-in-the-making. It sets out to answer five questions: What is it? Why should we care about its growth? Why is it growing? Who is entering it? And where is the precariat taking us?"

Performing the common city: On the crossroads of arts, politics and public life

2020-11-12T01:06:24+01:00Tags: , , , |

Pascal Gielen, art theoretician from Belgium, writes about the contemporary city, its shift from the space for the bourgeois class to the current trend of privatisation of public spaces and the role of arts in these processes. His analysis is based on theories and practices of Haussmann, Michel de Certeau, Chantal Mouffe, Saskia Sassen and others, while going through different conceptions of the city  as the common space: from Haussmann's urban structure in 18th century to Florida's creative city to the common city.

Nove politike solidarnosti: Sloboda od rada

2022-07-14T14:32:57+01:00Tags: , |

Univerzalne osnovne usluge (universal basic services) su recentna ideja koja je privukla veliku pažnju javnosti zbog potencijala da redefiniše državu blagostanja i uspešno odgovori na izazove 21. veka. Univerzalne osnovne usluge podrazumevaju proširenje opsega besplatnih javnih usluga koji će osigurati pristup svakom građaninu (ili rezidentu) adekvatan stepen sigurnosti, mogućnosti i participacije. Termin univerzalne podrazumeva da su usluge dostupne svima, bez obzira na njihove prihode ili status.

Nestandardno zapošljavanje širom svijeta. Razumevanje izazova, oblikovanje mogućnosti

2020-11-12T23:19:49+01:00Tags: , |

Februara 2015. godine Međunarodna organizacija rada je  održala tripartitni sastanak stručnjaka o nestandardnim oblicima zapošljavanja, koji  je okupio stručnjake kako bi, tokom četiri dana, razgovarali o izazovima za dostojanstven rad, koje oblici jurisdictions zapošljavanja mogu da generišu. U zaključcima sastanka, države članice, poslodavci i radničke organizacije pozvani su da osmisle politike za rešavanje deficita dostojanstvenog rada koji se povezuje sa nestandardnim oblicima rada kako bi svi radnici - bez obzira na oblik njihovog angažmana - imali koristi od dostojanstvenog rada.  Ovaj izvještaj se zasniva na pripremama za sastanak stručnjaka 2015. godine, koje su obuhvatile nalaze iz širokog spektra studija o ekonomskim i pravnim aspektima nestandardnih oblika zapošljavanja u mnogim zemljama i not regionima sveta, kao na određene relevantne teme, kao što  je uticaj na preduzeća, i bezbednost i zaštitu zdravlja.

Magacin: Jedan model za samoorganizovani kulturni centar / Magacin: A model for selforganised cultural center

2020-11-12T01:04:31+01:00Tags: , , , |

Publikacija je, kao rezultat zajedničkog rada, predstavila model samoorganizacije nezavisnog kulturnog centra Magacin u Beogradu. Taj model, zasnovan na principima zajedničkog raspolaganja resursima, jednakosti i pravednosti, odgovornosti prema drugima, saradnji i dostupnosti, finansijskoj transparentnosti, kao osnvni mehanizam ima otvoreni kalendar. Njime se omogućava potpuno transparentno upravljanje prostornim resursima, ali i stvaranje zajednice koja zajednički upravlja prostorom i odlučuje o svim aspektima njegovog rada i razvoja.

Umetnik/ca u (ne)radu

2020-11-12T01:07:35+01:00Tags: , , |

Istraživačko-umetnički projekat Umetnik/ca u (ne)radu (održan u Novom Sadu između 2010. i 2012.godine) obuhvatao je seriju javnih razgovora, izložbi i publikacija, fokusiranih na istraživanje umetničkih i društvenih praksi koje kritički reflektuju savremeni pojam rada – uslove u kojima se rad ostvaruje, nove društvene potrebe i odnose koje rad proizvodi. Takođe, cilj je bio elaboriranje relativno neistraženog polja istorije umetnosti koje obuhvata prakse koje predstavljaju ekstrem na liniji ovog istraživanja – odluke umetnika/ca da napuste bavljenje umetnošću i produkciju umetničkih dela, propagirajući koncept nerada i „besposličarenja“ (idleness, slacking).

O komuni

2020-11-12T01:03:14+01:00Tags: , , |

Neodvojivi deo Kardeljevog stvaralaštva je i njegovo neposredno i stalno teorijsko i praktično angažovanje na pitanjima komune i komunalnog sistema na svim etapama izgradnje i razvoja našeg socijalističkog samoupravnog društva. Polazeći od toga da je komuna socijalistička samoupravna humana zajednica ljudi, složen sistem društvenih odnosa i osnovna društvena zajednica u kojoj radni čovek i građanin može i treba da ostvaruje najveći deo svojih osnovnih interesa, prava, dužnosti i odgovornosti, Kardelj je na svim etapama razvoja jugoslovenskog samoupravnog društva ne samo isticao značaj komune i teorijski objašnjavao pojedine njene aspekte nego upravo aktivno i neposredno radio na razrešavanju svih pitanja i problema u ovoj oblasti. I u prilikama kada su razmatrana druga pitanja i odnosi u društvu i tražena rešenja za druge probleme u razvoju samoupravljanja, on je posebno isticao važnost i značaj rešavanja određenih pitanja u komuni, odnosno polazio od toga da je za ukupan razvoj socijalističkih samoupravnih odnosa u društvu bitno stanje samoupravnih odnosa u komuni. U ovoj knjizi sakupljeni su Kardeljevi radovi o komuni. Termin „radovi” treba uzeti sasvim uslovno. U knjizi su i studije ili njihovi delovi koji se odnose na komunu i sistematizovana i pripremljena izlaganja ili članai i intervjui, ali i mnogi govori i razgovori u različitim prilikama susreta sa ljudima iz opština — na skupovima Stalne konferencije gradova, na sastancima političkih aktiva, sa predstavnicima mesnih zajednica;, u radničkim sredinama, na savetovanjima i seminarima. Opširan predgovor napisao je Živorad Kovačević.

Labour as a commons: The example of workers-recuperated companies

2020-11-12T22:02:30+01:00Tags: , , , |

This article argues that labour can be understood as a commons, located in the discussion of how commons can advance the transformation of social relations and society. To manage labour as a commons entails a shift away from the perception of labour power as the object of capital’s value practices, towards a notion of labour power as a collectively and sustainably managed resource for the benefit of society. Given that social change is largely a result of social struggle, it is crucial to examine germinal forms of labour as a commons present in society. I focus my analysis on worker-recuperated companies in Latin America and Europe. Worker-recuperated companies are enterprises self-managed by their workers after the owners close them down. Despite operating within the hegemonic capitalist market, they do not adopt capitalist rationality and are proven viable. Worker-recuperated companies offer a new perspective on labour as a commons.

Jugoslovensko radničko samoupravljanje

2020-11-12T21:52:20+01:00Tags: , , |

Ovo je transkript dela intervjua koji je snimljen u Beogradu 2003. godine.  "Jugoslovensko samoupravljanje je bilo kako društvena, tako i nacionalna laboratorija. U društvenom smislu, to je bio eksperiment nastao pod uticajem raznih ideja: nasleđe Pariske komune, nasleđe srpske socijalne demokratije sa kraja devetnaestog veka, zaostavština anarhije, koja je kasnije bila veoma važna u kritici staljinizma. Idejni sadržaji anarhije i trockizma su bili sastavni elementi ideologije Titove partije, jer su koristili u kritici staljinizma. Sa druge strane, kao što sam već naglasio, sistem jugoslovenskog samoupravljanja je isto tako bio i nacionalna, čak nadnacionalna laboratorija. To je bio režim, u kome su veoma različite nacije mirno živele, gde je funkcionisala nadnacionalna ekonomija, gde je nadnacionalni vođa bio veoma popularan - od Makedonije do Slovenije."

Becoming Common: Precarization as political constituting

2020-11-12T01:09:39+01:00Tags: , , |

"The discourse on precarization that has emerged in the past decade, primarily in Europe, rests on an extremely complex understanding of social insecurity and its productivity. The various strands of this discourse have been brought together again and again in the context of the European precarious movement organised under EuroMayDay....What is unusual about this social movement is not only the way in which under its auspices new forms of political struggle are tested and new perspectives of precarizatin developed; rather - and it is striking in relation to other social movements - it is how it has queered a seemingly disparate fields of the cultural and political again and again. In the past decade, conversations concerning both the (partly subversive) knowledge of the precarious and a search for commons (in order to constitute the political), has conspicuously taken place more in art institution than in social, political, or even academic contexts."

The Undercommons: Fugitive planning & black studies

2020-11-12T01:02:34+01:00Tags: , , |

In "The Undercommons: Fugitive Planning & Black Study", Moten and Harney examine the University, Debt, Politics and Logistics to help us grasp how these (and other) institutions, organizations and capitalist mechanisms (including the State as an agent of capital) reduce our ability to empathize, our capacity for true learning and our ability to love. Moten and Harney define the “The Undercommons” as “Maroon communities of composition teachers, mentorless graduate students, adjunct Marxist historians, out or queer management professors, state college ethnic studies departments, closed-down film programs, visa-expired Yemeni student newspaper editors, historically black college sociologists, and feminist engineers ” that “refuse to ask for recognition and instead want to take apart, dismantle, tear down the structure that, right now, limits our ability to find each other, to see beyond it and to access the places we know lie beyond its walls. ” The structure itself is holding us back; as we pour our energies into combatting mass incarceration, debt-slavery, and the professionalization of intellect, Moten and Harney argue that we only buttress the society that makes such singularly anti-human calamities possible in the first place...

The future of the commons

2018-06-15T15:04:10+01:00Tags: , , , , |

In this essay, David Harvey argues that the real problem demanding our attention is private property, not the commons itself. The capitalist commons is being continuously enclosed, but it is also being continuously produced. To fulfill our common interests, we need to look to the powers of collective labor to address capitalism's destruction of land and labor resources.

Artist at work, Proximity of art and capitalism

2020-11-12T22:02:04+01:00Tags: , , , |

The main affirmation of artistic practice must today happen through thinking about the conditions and the status of the artist's work. Only then can it be revealed that what is a part of the speculations of capital is not art itself, but mostly artistic life. Artist at Work examines the recent changes in the labour of an artist and addresses them from the perspective of performance. It draws its conclusions mainly from the argument that art no longer needs to re-affirm itself as a socially relevant and useful activity because this would lock it within immanent capitalist (and populist) production of value. Instead, art has to rediscover its material basis and 'occupy' exactly those abstractions which enable the preservation of the capitalist system and reproduction of capital. The book would like to remind art – which has constantly thermalized and practiced politics during the last decades – that it has forgotten its power to connect the abilities of the abstract (thinking) with the actual abstractions (value, capital, productivity, money, commodity, time, etc.)

Alternativno radno zakonodavstvo

2020-11-12T23:26:08+01:00Tags: , , |

Ova studija ima za cilj da pokaže koje alternative postojećem dogmatskom prihvatanju divljeg neoliberalizma i predatorskog kapitalizma u Srbiji postoje, kao i kako se one mogu implementirati kroz izmene radnog zakonodavstva. Prvi deo studije odnosi se na kritičku analizu osnovnih postulata na kojima počivaju nedavne i najavljene buduće izmene propisa. Potom će se u naredna dva dela predstaviti individualna i kolektivna prava zaposlenih, uz predloge konkretnih izmena propisa koje bi mogle dovesti do implementacije alternativnih rešenja za normiranje radnih odnosa. Konačno, u zaključnim razmatranjima će se posvetiti pažnja sintezi svega iznetog u ocenu sistema koji bi potencijalno mogao da funkcioniše kao samostalan i uspešan, u datim okolnostima u Srbiji. Osnovna hipoteza kojom se analiza rukovodi jeste da su alternative trenutnom stanju ne samo moguće (u normativnom i ekonomskom smislu) već i nužne i racionalne, jer aktuelne politike ne mogu održati čak ni trenutno stanje na duži rok. Budući da u trci do dna dno zapravo ne postoji, jer se uvek može otići korak niže od konkurenata u privlačenju investicija, jedini dugoročni plan može biti napuštanje trenutnih odnosa i jačanje kontrolne i socijalne uloge države. U analizi se odlazi i korak dalje pa se osim nužnosti postojanja alternativa, one razvijaju a ponekad i konkretno normativno uobličavaju. Kroz istraživanje se dakle postavljaju pitanja ali se daju i odgovori, koji mogu biti tumačeni i primenjeni u daljoj praksi i politikama u skladu sa individualnim pogledima i stavovima, ali suštinski nude rešenja zasnovana na nekim univerzalnim vrednostima koja predstavljaju civilizacijsko dostignuće, koja se zasnivaju na osnovama ljudskih prava i sloboda i nadogradnji kroz praksu univerzalnih i regionalnih instrumenata i tela, i čija primena niti u jednom trenutku ne sme postati upitna.

Spaces of Commoning. Artistic Research and the Utopia of Everyday

2018-06-15T14:43:11+01:00Tags: |

The texts assembled in this book are a sincere attempt to document the trials and errors in a study of commoning, a series of disruptions, failures, of falling apart, and the search for means to come together again. With this in mind, many of the contributions here do confront questions of methodology: they reflect on methods that support the study as well as the practice of commoning, methods that cherish critical reexamination and allow for unresolved dilemmas.

Pravo na grad

2018-06-15T15:08:19+01:00Tags: , , |

Anri Lefebvre u ovom tekstu predlaže transdukciju, ekspermentalnu utopiju kao mentalne postupke za osmišljavanje novog humanizma i novog grada. Pravo na urbani žvot može da stvori samo radnička klasa i za to su joj potrebni politički program urbane reforme i urbanistički projekti.

Analiza efekata primene izmena i dopuna Zakona o radu

2020-11-12T22:52:12+01:00Tags: , , , |

Ovo je rezultat rada na analizi efekata i rezultata dvogodišnjeg sprovođenja Zakona o radu donetog 2014. godine. Na analizi je radio tim stručnjaka koji je obradio rezultate ispitivanja različitih grupa aktera (sindikati, poslodavci, državna tela, nevladine organizacije...) i uz konsultacije za drugim zainteresovanim stranama (Ministarstvo za rad, zapošljavanje boračka i socijalna pitanja, Nacionalna služba zapošljavanja, Međunarodna organizacija rada, Savez samostalnih sindikata Srbije, Unija poslodavaca, Beogradski centar za ljudska prava...).

Go to Top