Digitalni odrast i postdigitalna dobra
Dijelovi ove knjige možda mogu biti prihvaćeni kao uputnice u alternativne prakse pozajedničenja (commoning) koje u teoriji odrasta (degrowth) označavaju imaginarij izlaska iz okvira kapitalizma.
Dijelovi ove knjige možda mogu biti prihvaćeni kao uputnice u alternativne prakse pozajedničenja (commoning) koje u teoriji odrasta (degrowth) označavaju imaginarij izlaska iz okvira kapitalizma.
Istraživačko-umetnički projekat Umetnik/ca u (ne)radu (održan u Novom Sadu između 2010. i 2012.godine) obuhvatao je seriju javnih razgovora, izložbi i publikacija, fokusiranih na istraživanje umetničkih i društvenih praksi koje kritički reflektuju savremeni pojam rada – uslove u kojima se rad ostvaruje, nove društvene potrebe i odnose koje rad proizvodi. Takođe, cilj je bio elaboriranje relativno neistraženog polja istorije umetnosti koje obuhvata prakse koje predstavljaju ekstrem na liniji ovog istraživanja – odluke umetnika/ca da napuste bavljenje umetnošću i produkciju umetničkih dela, propagirajući koncept nerada i „besposličarenja“ (idleness, slacking).
In this book James Boyle describe what he calls the range wars of the information age-today’s heated battles over intellectual property.
The article makes a critical step towards a few now already established claims of the chief theoretical protagonists of the commons – Michael Hardt and Antonio Negri1 – who offer a way out from the allegedly false binaries and dilemmas between private or public, state or market, capitalism or socialism.
The article discusses the threats to academic freedom coming from the state and market trying to sketch a theory of academic freedom taking us beyond our need to defend academic work and institutions from these threats.
William Morris bio je britanski umetnik, arhitekta, dizajner, dekorater, štampar, pesnik, prozni pisac, zanatlija, prevodilac, predavač, politički organizator i socijalista. Za njega je E.P. Thompson napisao da je bio „ prvi kreativni umjetnik visokog kalibra u čitavoj povijesti koji je svjesno i bez trunke kompromisa stao uz revolucionarnu radničku klasu”. Morris je, prihvativši marksizam, uvideo da su beda i ružnoća sveta koje je toliko mrzeo neodvojive od društvenog i ekonomskog sistema u kojem nastaju, a da je regeneracija umetnosti (i života) fundamentalno političko, a ne isključivo ni prvenstveno umetničko pitanje.
By connecting economics, politics and aesthetics and analysing their relations, Hardt arrives at questions concerning the role of the artist and the meaning of his or her work in the distribution of the common.
This article argues that labour can be understood as a commons, located in the discussion of how commons can advance the transformation of social relations and society. To manage labour as a commons entails a shift away from the perception of labour power as the object of capital’s value practices, towards a notion of labour power as a collectively and sustainably managed resource for the benefit of society. Given that social change is largely a result of social struggle, it is crucial to examine germinal forms of labour as a commons present in society. I focus my analysis on worker-recuperated companies in Latin America and Europe. Worker-recuperated companies are enterprises self-managed by their workers after the owners close them down. Despite operating within the hegemonic capitalist market, they do not adopt capitalist rationality and are proven viable. Worker-recuperated companies offer a new perspective on labour as a commons.
Ungoverning Dance examines the work of progressive contemporary dance artists in continental Europe from the mid 1990s to 2015.
Iako se poslednjih nekoliko godina univerzalni osnovni dohodak (UOD) provlači kroz mejnstrim politike, i dalje nije sasvim jasno o tome šta on podrazumeva i u kojim se okolnostima može smatrati progresivnom politikom. Može li UOD funkcionisati u Srbiji, pogotovo imajući u vidu društvene i ekonomske izazove sa kojima se suočavamo u 21. veku?
My intention is to say something about the potential of the commons as a political project.
Anri Lefebvre u ovom tekstu predlaže transdukciju, ekspermentalnu utopiju kao mentalne postupke za osmišljavanje novog humanizma i novog grada. Pravo na urbani žvot može da stvori samo radnička klasa i za to su joj potrebni politički program urbane reforme i urbanistički projekti.
The texts assembled in this book are a sincere attempt to document the trials and errors in a study of commoning, a series of disruptions, failures, of falling apart, and the search for means to come together again. With this in mind, many of the contributions here do confront questions of methodology: they reflect on methods that support the study as well as the practice of commoning, methods that cherish critical reexamination and allow for unresolved dilemmas.
Univerzalne osnovne usluge (universal basic services) su recentna ideja koja je privukla veliku pažnju javnosti zbog potencijala da redefiniše državu blagostanja i uspešno odgovori na izazove 21. veka. Univerzalne osnovne usluge podrazumevaju proširenje opsega besplatnih javnih usluga koji će osigurati pristup svakom građaninu (ili rezidentu) adekvatan stepen sigurnosti, mogućnosti i participacije. Termin univerzalne podrazumeva da su usluge dostupne svima, bez obzira na njihove prihode ili status.
Some people think universal basic income is a utopian impossibility. Others think it’s dangerous. So there’s a proposal for another solution: universal basic services. Instead of giving people money, why not guarantee all of the public services they need to live a full life?
This paper examines the prevalence of non-standard workers in EU-28, rules for accessing social security, and these workers’ risk of not being able to access it. It focuses on temporary and part-time workers, and the self-employed, and offers a particularly detailed analysis of their access to unemployment benefits. It focuses on eligibility, adequacy (net income replacement rates) and identifies those workers which are at the greatest risk of either not receiving benefits or receiving low benefits. It offers a special overview of foreign non-standard workers, who may be particularly vulnerable due to the absence of citizenship in the host country. The paper also analyses access to maternity and sickness benefits for these three groups of workers, as well as their access to pensions. Its key contribution is in bringing together the different dimensions of disadvantage that non-standard workers face vis-à-vis access to social protection. This allows us to comprehensively assess the adaptation of national social security systems across EU-28 to the changing world of work over the past 10 years. The paper shows that there is a lot of variation between the Member States, both in the structure of their social security systems, as well as the prevalence of non-standard work. Most notably, the paper concludes that: i) access to unemployment benefits is the most challenging component of welfare state provision for people in non-standard employment; ii) policy reforms vis-à-vis access to social benefits have improved the status of non-standard workers in several countries, while they have worsened it in others, particularly in Bulgaria, Ireland and Latvia; iii) some Eastern European countries can offer lessons to other Member States due to their experiences with labour market challenges during transition and the subsequent adaptations of their social security systems to greater labour market flexibility. The paper also implies that a country’s policy towards nonstandard work cannot be examined in isolation from its labour market conditions, as well as its growth model, and that uniform policy solutions for non-standard work cannot be applied across EU-28.
Ovo je rezultat rada na analizi efekata i rezultata dvogodišnjeg sprovođenja Zakona o radu donetog 2014. godine. Na analizi je radio tim stručnjaka koji je obradio rezultate ispitivanja različitih grupa aktera (sindikati, poslodavci, državna tela, nevladine organizacije...) i uz konsultacije za drugim zainteresovanim stranama (Ministarstvo za rad, zapošljavanje boračka i socijalna pitanja, Nacionalna služba zapošljavanja, Međunarodna organizacija rada, Savez samostalnih sindikata Srbije, Unija poslodavaca, Beogradski centar za ljudska prava...).
Knjiga Postajanje majkom sadrži umetniãke radove, interdisciplinarne studije iz oblasti humanistiãkih i društvenih nauka, kao i tekstove koji se bave promišljanjem liãnog i aktivistiãkog iskustva i rada. Nastajala je u procesu istraživanja koje je sprovedeno kako bi se preispitale institucionalizovane prakse materinstva u savremenom društvu, njihovi efekti u svakodnevnom životu, kao i vidovi otpora i (radikalne) politiãke subjektivizacije u odnosu na njih. Knjiga je usmerena na demistifikaciju, denaturalizaciju i reevaluaciju normi materinstva koje uvek ukazuju na odnose u specifiãnim materijalnim uslovima i okolnostima centriranja ili decentriranja javne ili privatne moçi ili društvenosti. Bavi se materinstvom kao globalnim problemom, kroz analize i iskustva angažmana u pojedinim zemljama, ali ukazuje i na specifiãnosti lokalnog konteksta, kroz iskustva u pojedinim bivšim jugoslovenskim republikama, što predstavlja pokušaj povezivanja odre∂enih globalnih trendova sa posebnostima u lokalnoj sredini.
"Životno delo", kako je samo autor nazvao ovu knjigu, predstavlja sveobuhvatnu studiju političke ekonomije socijalizma koja je pokušaj sintetičkog pregleda uslova u kojima se vodi neprekidna borba između kapitalističkih durštvenih odnosa i tendencija da se ti odnosi pretvore u socijalističke. On smatra da je podela sveta na kapitalistički i socijalistički blok (u drugoj polovini 20. veka) površna ocena jer: "...jedini važan interes, zajednički i jednom i drugom bloku, jest spriječiti pravi socijalistički razvoj bilo gdje u svijetu." Knjiga je najpre objavljena na engleskom jeziku, u Njujorku, gde je doživela veliki uspeh, a tek naknadno je prevedena na srpskohrvatski jezik i objavljena u Jugoslaviji.
The book explains how the commons: is an exploding field of DIY innovation ranging from Wikipedia and seed-sharing to community forests and collaborative consumption, and beyond; challenges the standard narrative of market economics by explaining how cooperation generates significant value and human fulfillment; and provides a framework of law and social action that can help us move beyond the pathologies of neoliberal capitalism.
Inspired by in-depth interviews with members of the international Brussels dance community and the work of some of the authors associated with autonomous Marxism (P. Virno, A. Negri, G. Agamben), the practice of collaboration within contemporary dance is elucidated from a theoretical point of view. Like other forms of creative or immaterial labour, artistic collaborations mobilize various generic competences and invoke in an often implicit way a cultural common or series of conventions.
The text is a critique of commodified reason that will add to the defense of the non-commodified aspects of the academic collective work and its results.
In Ostrom’s central concept of polycentrism, local decision making groups must often be ‘‘nested’’ within state structures at a higher level, so that the higher structures can provide the coercion and other resources that make local negotiation efficient.
Knjiga prati izložbu održanu u Novom Sadu 2005. godine u produkciji kuda.org. Tematska instalacija “Alternativne ekonomije, alternativna društva” Olivera Roslera se fokusirala na raznolike koncepte i modele alternativnih ekonomija i društava, kojima je zajedničko odbacivanje kapitalističkog sistema vladavine. Za svaki koncept je napravljen po jedan intervju. Partneri u intervjuima su ekonomisti, stručnjaci iz oblasti političkih nauka, autori i istoričari. Iz ovih intervjua je napravljen video zapis na engleskom jeziku. Prateća knjiga obuhvata brojne tekstove napisane oko tema koje je pokrenula izložba.
Tematski broj časopisa Zarez obuhvata niz prevedenih i novih tekstova koji problematizuju slobodu stvaralašta u uslovima marketizacije interneta, kontrole distribucije znanja i proizvoda kreativnih delatnosti i nauke.
This paper will argue that the capitalisation of life as know it will be the logical extension of the global capitalist agenda.
In this paper the author will explore a complementary problem: in what ways might Basic Income be seen as a structural reform of capitalism that would facilitate a movement in the direction of socialism?
Kada govorimo o savremenim borbama protiv komodifikacije rada i svakodnevnog života, te za uspostavljanje drugačijeg – pravednijeg, humanijeg i održivijeg – ekonomskog sistema, ne možemo, a da se ne osvrnemo na iskustvo samoupravnog socijalizma u SFRJ kao jedinstvenog istorijskog primera široke primene principa ekonomske demokratije sa ciljem ostvarivanja većeg učešća zaposlenih u donošenju ekonomskih odluka, decentralizacije vlasništva i vantržišne društvene reprodukcije. Kritički pogled na ovaj period može predstavljati putokaz za osmišljavanje savremenih modela i sistema koji umesto generisanju profita teže zadovoljenju potreba društva (i životne sredine).
Knjiga je zbirka uvodnih izlaganja na seminaru koji je organizovan od 12. do 15. februara 1968. godine, kao i diskusija, postavljanih pitanja i odgovora. Uvodni tekstovi pokrivaju dominantne teme u kulturi, obrazovanju i nauci u jugoslovenskom samoupravnom drluštvu krajem 60-tih godina.
From the review by Ana Vujanović: The political theorist Isabell Lorey has appeared as one of the most striking European voices in the recent debate on precarity and precarization in neoliberalism. Her theoretical discourse draws from the referential frameworks of political and biopolitical theory, feminism, gender and postcolonial studies, as well as of recent social and political movements, such as Euromayday, Occupy and 15-M. This invigorating and politically sharp intersection has created a potent critical platform for analyzing representative democracy, biopolitical governmentality, immunization, and precarization, which belong to Lorey's main concerns. Isabell Lorey is particularly concerned with the neoliberal “state of insecurity” and how it relates to the process of precarization. In fact, although the book is entitled State of Insecurity, it could also be considered a sequel of Lorey’s long-term research on precarity, a sequel that focuses on how precarization is immersed in neoliberal government of and by insecurity. The line that opens the book reads: “If we fail to understand precarization, then we understand neither the politics nor the economy of the present."