The commons as a radical democratic project
My intention is to say something about the potential of the commons as a political project.
My intention is to say something about the potential of the commons as a political project.
Ovo je transkript dela intervjua koji je snimljen u Beogradu 2003. godine. "Jugoslovensko samoupravljanje je bilo kako društvena, tako i nacionalna laboratorija. U društvenom smislu, to je bio eksperiment nastao pod uticajem raznih ideja: nasleđe Pariske komune, nasleđe srpske socijalne demokratije sa kraja devetnaestog veka, zaostavština anarhije, koja je kasnije bila veoma važna u kritici staljinizma. Idejni sadržaji anarhije i trockizma su bili sastavni elementi ideologije Titove partije, jer su koristili u kritici staljinizma. Sa druge strane, kao što sam već naglasio, sistem jugoslovenskog samoupravljanja je isto tako bio i nacionalna, čak nadnacionalna laboratorija. To je bio režim, u kome su veoma različite nacije mirno živele, gde je funkcionisala nadnacionalna ekonomija, gde je nadnacionalni vođa bio veoma popularan - od Makedonije do Slovenije."
Ungoverning Dance examines the work of progressive contemporary dance artists in continental Europe from the mid 1990s to 2015.
Tema teksta je odnos levice prema prirodnim resursima u kontekstu održivijeg razvoja ljudskog društva koje neće biti fokusirano na profit nego na potrebe ljudi.
Here we discuss what we see as one new political strategy in the wars of position in contemporary capitalism. We suggest that Coopcycle, an online app invented for cooperative organizations of delivery workers, may be initiating an innovative left strategy of class struggle by activating a new form of mobilization that confronts changing work organization and technology in line with the changing subjectivities and class alliances of the current era.
Providing a comprehensive introduction to the diverse ways in which ideas of the commons are being conceptualised and enacted both throughout the social sciences and in practical action, this book foregrounds the commons as an arena for political thought and sets an agenda for future research.
Zagađenje vazduha dolazi iz različitih izvora i oni su se kroz istoriju menjali, kao i njegova koncentracija, ali uzrok je uvek ostajao isti, a to je društvo u kojem živimo. U ovoj knjizi obrađeni su istorijski nivo zagađenja vazduha, trenutni kvalitet vazduha, kao i društveno-ekonomski razlozi i dominantni narativi koji doprinose lošijem kvalitetu vazduha. Čist vazduh i zdrava životna sredina morali bi da budu zajednička dobra koja su svima dostupna, a do toga je moguće doći pre svega politizacijom ove borbe i društvenim promenama.
Februara 2015. godine Međunarodna organizacija rada je održala tripartitni sastanak stručnjaka o nestandardnim oblicima zapošljavanja, koji je okupio stručnjake kako bi, tokom četiri dana, razgovarali o izazovima za dostojanstven rad, koje oblici jurisdictions zapošljavanja mogu da generišu. U zaključcima sastanka, države članice, poslodavci i radničke organizacije pozvani su da osmisle politike za rešavanje deficita dostojanstvenog rada koji se povezuje sa nestandardnim oblicima rada kako bi svi radnici - bez obzira na oblik njihovog angažmana - imali koristi od dostojanstvenog rada. Ovaj izvještaj se zasniva na pripremama za sastanak stručnjaka 2015. godine, koje su obuhvatile nalaze iz širokog spektra studija o ekonomskim i pravnim aspektima nestandardnih oblika zapošljavanja u mnogim zemljama i not regionima sveta, kao na određene relevantne teme, kao što je uticaj na preduzeća, i bezbednost i zaštitu zdravlja.
In Ostrom’s central concept of polycentrism, local decision making groups must often be ‘‘nested’’ within state structures at a higher level, so that the higher structures can provide the coercion and other resources that make local negotiation efficient.
Izveštaj razmatra odnosn države i zajedničkih dobara. Učesnici radionice zastupaju tezu da država i zajednička dobra mogu plodno da koegzistiraju ako zajednica rekonceptualizuje državu iz perspektive zajedničkog dobra. Država može da podrži zajednička dobra i postkapitalističke oblike upravljanja.
The book seeks to show the range of enclosures of the commons now underway, theoretical approaches to understanding the commons, and specific projects that use commons principles to generate, protect and share resources.
Knjiga (na francuskom jeziku) je zbirka tekstova dvadeset autora, uglavnom francuskih, koji se bave promenama u konceptu korišćenja digitalnih platformi za dostupnost znanja i rezultata rada u umetnosti, nauci i drugim oblastima znanja.
Knjiga sadrži 7 tekstova Edvarda Kardelja iz perioda izmedju 1941. i 1978. godine.
Članak je deo knjige Rudija Supeka "Participacija, radnička kontrola i samoupravljanje. Prilog povijenom kontinuietu jedne ideje" izdate 1974. Članak predstavlja istorijski razvoj ideje radničkog samoupravljanja od utopijskih koncepata do radničkih pokreta u 20. veku i različitih oblika i faza samoupravnog eksperimenta.
Autori žele da pokažu zašto se princip komonsa nameće danas kao centralni termin političke alternative za 21. vek: on povezuje antikapitalističku borbu i političku ekologiju povratkom na "zajedničko" nasuprot novih formi privatne i državne aproprijacije.
In this essay, David Harvey argues that the real problem demanding our attention is private property, not the commons itself. The capitalist commons is being continuously enclosed, but it is also being continuously produced. To fulfill our common interests, we need to look to the powers of collective labor to address capitalism's destruction of land and labor resources.
"Životno delo", kako je samo autor nazvao ovu knjigu, predstavlja sveobuhvatnu studiju političke ekonomije socijalizma koja je pokušaj sintetičkog pregleda uslova u kojima se vodi neprekidna borba između kapitalističkih durštvenih odnosa i tendencija da se ti odnosi pretvore u socijalističke. On smatra da je podela sveta na kapitalistički i socijalistički blok (u drugoj polovini 20. veka) površna ocena jer: "...jedini važan interes, zajednički i jednom i drugom bloku, jest spriječiti pravi socijalistički razvoj bilo gdje u svijetu." Knjiga je najpre objavljena na engleskom jeziku, u Njujorku, gde je doživela veliki uspeh, a tek naknadno je prevedena na srpskohrvatski jezik i objavljena u Jugoslaviji.
Knjiga obuhvata 11 tekstova Feliksa Štaldera.Prvih sedam se bavi različitim aspektima nastanka i kritikom “otvorenih kultura”, tj. novih procesa u kulturi inspirisanih Pokretom za kompjuterski softver slobodnog i otvorenog kôda. Dok je nedavna praksa ovog pokreta važna referenca, kulturne prakse koje su otvorene za slobodnu rekonfiguraciju su, naravno, mnogo starije, a esej Kulture bez roba ih prati u prošlost sve do dadaizma početkom XX veka. Druga grupa eseja se bavi karakterom mrežnog oblika organizacije, često se pozivajući na koncepte “prostora tokova” (Manuel Castells), tj. na materijalnu infrastrukturu za organizaciju translokalnosti, zasnovanu na digitalnim informacionim tokovima.
Autor se zalaže za definiciju proizvodnje među jednakima kroz prizmu činjenica da nezavisni proizvođači koriste zajedničku zalihu proizvodnih sredstava.
Standing discusses an emerging class of people facing insecurity, moving in and out of precarious work that gives little meaning to their lives. He warns that the growth of the precariat is producing instabilities in society. Its internal divisions have led to the villainization of migrants and other vulnerable groups and some are susceptible to the dangers of political extremism. Standing argues for a new politics which puts the fears and aspirations of the precariat at the heart of a progressive strategy of redistribution and income security. "This book is about a new group in the world, a class-in-the-making. It sets out to answer five questions: What is it? Why should we care about its growth? Why is it growing? Who is entering it? And where is the precariat taking us?"
The article advocates for preservation of the public libraries in the situation when they are being closed due to the withdrawal of public funds for such purposes.
By connecting economics, politics and aesthetics and analysing their relations, Hardt arrives at questions concerning the role of the artist and the meaning of his or her work in the distribution of the common.
Publikacija „Održivost, odrast i hrana“ obrađuje više različitih aspekata proizvodnje hrane kroz prizmu zajedničkih dobara, održivosti i odrasta. Publikacija pokriva širok spektar tema, od prepoznavanja koja su fizička i društvena ograničenja procesa proizvodnja hrane, preko načina na koji se danas hrana proizvodi na globalnom i nacionalnom nivou, pa sve do mogućih alternativnih praksi.
This book rethinks the city by examining its various forms of collectivity – their atmospheres, modes of exclusion and self-organization, as well as how they are governed – on the basis of a critical discussion of the notion of urban commons.
By reconstructing a materialist conception of nature and society, Marx's Ecology challenges the spiritualism prevalent in the modern Green movement, pointing toward a method that offers more lasting and sustainable solutions to the ecological crisis.
Demokratičnim preduzećem smatra se svako preduzeće kojim upravljaju njegovi radnici, a koje se istovremeno nalazi u njihovoj (kolektivnoj ili privatnoj) svojini. Najrasprostranjeniji formalno-pravni oblik demokratskog preduzeća su zadruge koje odlikuje kolektivno radničko vlasništvo i zajedničko upravljanje prema principu „jedan član-jedan glas“. U prvom delu analize predstavljane su osnovne crte postojećih praksi radničkog akcionarstva i njihove ključne specifičnosti, a podrobnije je opisan model zadružnog radničkog akcionarstva. Drugi deo istraživa- nja ispituje mogućnost primene ovog modela u Srbiji, te na njegovom tragu, predlaže model „holding zadruge“ koji bi mogao biti ostvaren u okvirima domaćeg zakonodavstva.
In this book James Boyle describe what he calls the range wars of the information age-today’s heated battles over intellectual property.
In "The Undercommons: Fugitive Planning & Black Study", Moten and Harney examine the University, Debt, Politics and Logistics to help us grasp how these (and other) institutions, organizations and capitalist mechanisms (including the State as an agent of capital) reduce our ability to empathize, our capacity for true learning and our ability to love. Moten and Harney define the “The Undercommons” as “Maroon communities of composition teachers, mentorless graduate students, adjunct Marxist historians, out or queer management professors, state college ethnic studies departments, closed-down film programs, visa-expired Yemeni student newspaper editors, historically black college sociologists, and feminist engineers ” that “refuse to ask for recognition and instead want to take apart, dismantle, tear down the structure that, right now, limits our ability to find each other, to see beyond it and to access the places we know lie beyond its walls. ” The structure itself is holding us back; as we pour our energies into combatting mass incarceration, debt-slavery, and the professionalization of intellect, Moten and Harney argue that we only buttress the society that makes such singularly anti-human calamities possible in the first place...
Inspired by in-depth interviews with members of the international Brussels dance community and the work of some of the authors associated with autonomous Marxism (P. Virno, A. Negri, G. Agamben), the practice of collaboration within contemporary dance is elucidated from a theoretical point of view. Like other forms of creative or immaterial labour, artistic collaborations mobilize various generic competences and invoke in an often implicit way a cultural common or series of conventions.
The book is a search for a reconciliation between mental space (the space of the philosophers) and real space (the physical and social spheres in which we all live). In the course of his exploration, Henri Lefebvre moves from metaphysical and ideological considerations of the meaning of space to its experience in the everyday life of home and city.