Publikacija predstavlja niz uvodnih studija koje povezuje jedno jednostavno pitanje: kakva je uloga zajedničkih dobara u prošlim društvima i na koji način ona mogu pomoći u izgradnji budućih. S tim na umu, ova publikacija proučava pojam zajedničkih dobara kroz kritiku kapitalizma kao sistema robne proizvodnje i rasprave o njegovim mogućim alternativa.
The texts assembled in this book are a sincere attempt to document the trials and errors in a study of commoning, a series of disruptions, failures, of falling apart, and the search for means to come together again. With this in mind, many of the contributions here do confront questions of methodology: they reflect on methods that support the study as well as the practice of commoning, methods that cherish critical reexamination and allow for unresolved dilemmas.
Neodvojivi deo Kardeljevog stvaralaštva je i njegovo neposredno i stalno teorijsko i praktično angažovanje na pitanjima komune i komunalnog sistema na svim etapama izgradnje i razvoja našeg socijalističkog samoupravnog društva. Polazeći od toga da je komuna socijalistička samoupravna humana zajednica ljudi, složen sistem društvenih odnosa i osnovna društvena zajednica u kojoj radni čovek i građanin može i treba da ostvaruje najveći deo svojih osnovnih interesa, prava, dužnosti i odgovornosti, Kardelj je na svim etapama razvoja jugoslovenskog samoupravnog društva ne samo isticao značaj komune i teorijski objašnjavao pojedine njene aspekte nego upravo aktivno i neposredno radio na razrešavanju svih pitanja i problema u ovoj oblasti. I u prilikama kada su razmatrana druga pitanja i odnosi u društvu i tražena rešenja za druge probleme u razvoju samoupravljanja, on je posebno isticao važnost i značaj rešavanja određenih pitanja u komuni, odnosno polazio od toga da je za ukupan razvoj socijalističkih samoupravnih odnosa u društvu bitno stanje samoupravnih odnosa u komuni. U ovoj knjizi sakupljeni su Kardeljevi radovi o komuni. Termin „radovi” treba uzeti sasvim uslovno. U knjizi su i studije ili njihovi delovi koji se odnose na komunu i sistematizovana i pripremljena izlaganja ili članai i intervjui, ali i mnogi govori i razgovori u različitim prilikama susreta sa ljudima iz opština — na skupovima Stalne konferencije gradova, na sastancima političkih aktiva, sa predstavnicima mesnih zajednica;, u radničkim sredinama, na savetovanjima i seminarima. Opširan predgovor napisao je Živorad Kovačević.
Februara 2015. godine Međunarodna organizacija rada je održala tripartitni sastanak stručnjaka o nestandardnim oblicima zapošljavanja, koji je okupio stručnjake kako bi, tokom četiri dana, razgovarali o izazovima za dostojanstven rad, koje oblici jurisdictions zapošljavanja mogu da generišu. U zaključcima sastanka, države članice, poslodavci i radničke organizacije pozvani su da osmisle politike za rešavanje deficita dostojanstvenog rada koji se povezuje sa nestandardnim oblicima rada kako bi svi radnici - bez obzira na oblik njihovog angažmana - imali koristi od dostojanstvenog rada. Ovaj izvještaj se zasniva na pripremama za sastanak stručnjaka 2015. godine, koje su obuhvatile nalaze iz širokog spektra studija o ekonomskim i pravnim aspektima nestandardnih oblika zapošljavanja u mnogim zemljama i not regionima sveta, kao na određene relevantne teme, kao što je uticaj na preduzeća, i bezbednost i zaštitu zdravlja.
The authors develop the theory of the commons by strengthening its link with a Marxist critique of capitalism. In order to do so, they draw parallels between the work of Elinor Ostrom on principles of sustainable governance and Branko Horvat’s theory of self-management developed in the context of socialist Yugoslavia.
Pascal Gielen, art theoretician from Belgium, writes about the contemporary city, its shift from the space for the bourgeois class to the current trend of privatisation of public spaces and the role of arts in these processes. His analysis is based on theories and practices of Haussmann, Michel de Certeau, Chantal Mouffe, Saskia Sassen and others, while going through different conceptions of the city as the common space: from Haussmann's urban structure in 18th century to Florida's creative city to the common city.
Knjiga sadrži 7 tekstova Edvarda Kardelja iz perioda izmedju 1941. i 1978. godine.
This paper will explore contemporary practices of urban commoning while attempting to construct a theoretical argument on the inherently emancipating potentialities of common space.
Ova studija ima za cilj da pokaže koje alternative postojećem dogmatskom prihvatanju divljeg neoliberalizma i predatorskog kapitalizma u Srbiji postoje, kao i kako se one mogu implementirati kroz izmene radnog zakonodavstva. Prvi deo studije odnosi se na kritičku analizu osnovnih postulata na kojima počivaju nedavne i najavljene buduće izmene propisa. Potom će se u naredna dva dela predstaviti individualna i kolektivna prava zaposlenih, uz predloge konkretnih izmena propisa koje bi mogle dovesti do implementacije alternativnih rešenja za normiranje radnih odnosa. Konačno, u zaključnim razmatranjima će se posvetiti pažnja sintezi svega iznetog u ocenu sistema koji bi potencijalno mogao da funkcioniše kao samostalan i uspešan, u datim okolnostima u Srbiji. Osnovna hipoteza kojom se analiza rukovodi jeste da su alternative trenutnom stanju ne samo moguće (u normativnom i ekonomskom smislu) već i nužne i racionalne, jer aktuelne politike ne mogu održati čak ni trenutno stanje na duži rok. Budući da u trci do dna dno zapravo ne postoji, jer se uvek može otići korak niže od konkurenata u privlačenju investicija, jedini dugoročni plan može biti napuštanje trenutnih odnosa i jačanje kontrolne i socijalne uloge države. U analizi se odlazi i korak dalje pa se osim nužnosti postojanja alternativa, one razvijaju a ponekad i konkretno normativno uobličavaju. Kroz istraživanje se dakle postavljaju pitanja ali se daju i odgovori, koji mogu biti tumačeni i primenjeni u daljoj praksi i politikama u skladu sa individualnim pogledima i stavovima, ali suštinski nude rešenja zasnovana na nekim univerzalnim vrednostima koja predstavljaju civilizacijsko dostignuće, koja se zasnivaju na osnovama ljudskih prava i sloboda i nadogradnji kroz praksu univerzalnih i regionalnih instrumenata i tela, i čija primena niti u jednom trenutku ne sme postati upitna.
"The discourse on precarization that has emerged in the past decade, primarily in Europe, rests on an extremely complex understanding of social insecurity and its productivity. The various strands of this discourse have been brought together again and again in the context of the European precarious movement organised under EuroMayDay....What is unusual about this social movement is not only the way in which under its auspices new forms of political struggle are tested and new perspectives of precarizatin developed; rather - and it is striking in relation to other social movements - it is how it has queered a seemingly disparate fields of the cultural and political again and again. In the past decade, conversations concerning both the (partly subversive) knowledge of the precarious and a search for commons (in order to constitute the political), has conspicuously taken place more in art institution than in social, political, or even academic contexts."
Dijelovi ove knjige možda mogu biti prihvaćeni kao uputnice u alternativne prakse pozajedničenja (commoning) koje u teoriji odrasta (degrowth) označavaju imaginarij izlaska iz okvira kapitalizma.
Knjiga je zbirka uvodnih izlaganja na seminaru koji je organizovan od 12. do 15. februara 1968. godine, kao i diskusija, postavljanih pitanja i odgovora. Uvodni tekstovi pokrivaju dominantne teme u kulturi, obrazovanju i nauci u jugoslovenskom samoupravnom drluštvu krajem 60-tih godina.
The book seeks to show the range of enclosures of the commons now underway, theoretical approaches to understanding the commons, and specific projects that use commons principles to generate, protect and share resources.
Nema tehničkog rešenja za populacioni problem. Zahteva fundamentalno proširenje u moralnosti.
In this book James Boyle describe what he calls the range wars of the information age-today’s heated battles over intellectual property.
U ovoj publikaciji pažnja je usmerena na kategorije samostalnih radnika kod kojih ne postoji dovoljan stepen udruživanja zarad ostvarivanja zajedničkog interesa, a kao rezultat delatnosti kojom se bave i/ili načina na koji su angažovani (kratkoročno, povremeno i za određene zadatke).
Nema tehničkog rešenja za populacioni problem. Zahteva fundamentalno proširenje u moralnosti.
William Morris bio je britanski umetnik, arhitekta, dizajner, dekorater, štampar, pesnik, prozni pisac, zanatlija, prevodilac, predavač, politički organizator i socijalista. Za njega je E.P. Thompson napisao da je bio „ prvi kreativni umjetnik visokog kalibra u čitavoj povijesti koji je svjesno i bez trunke kompromisa stao uz revolucionarnu radničku klasu”. Morris je, prihvativši marksizam, uvideo da su beda i ružnoća sveta koje je toliko mrzeo neodvojive od društvenog i ekonomskog sistema u kojem nastaju, a da je regeneracija umetnosti (i života) fundamentalno političko, a ne isključivo ni prvenstveno umetničko pitanje.
In this paper the author will explore a complementary problem: in what ways might Basic Income be seen as a structural reform of capitalism that would facilitate a movement in the direction of socialism?
Kada je u pitanju turizam, postoji jako mali broj radova koji spajaju oblasti odrasta i turizama. Odrast u turizmu zahteva radikalnu promenu turističkih obrazaca. Odrastničke prakse u turizmu povezane su uglavnom sa drugim oblicima alternativnog turizma kao što su ekoturizam, održivi turizam, zeleni turizam, spori turizam, turizam u zajednici, turizam u korist siromašnih i fer turizam. Kao rezultat toga, iako možemo zaključiti da postoji primetna konvergencija odrastničkog turizma sa drugim vidovima alternativnog turizma, oni nisu u potpunosti istovetni, razlog tome je što odrast kao pojam objedinjuje sve pozitivne preduslove drugih oblika alternativnog turizma koje pojedini vidovi turizma nemaju.
This paper will argue that the capitalisation of life as know it will be the logical extension of the global capitalist agenda.
U sklopu ovog zbornika želimo doprinijeti supstancijalnom tumačenju demokracije koju smještamo u široko zahvaćeno polje teorijskog promišljanja i ostvarivanja socijalnih prava, što uključuje i radne odnose. Za autorice/autore studija koje čine zbornik demokracija je i metod za ocjenu oblika organiziranja i upravljanja i osnovni princip na kojem treba temeljiti društveno-političko organiziranje i upravljanje zajedničkim resursima.
From the review by Ana Vujanović: The political theorist Isabell Lorey has appeared as one of the most striking European voices in the recent debate on precarity and precarization in neoliberalism. Her theoretical discourse draws from the referential frameworks of political and biopolitical theory, feminism, gender and postcolonial studies, as well as of recent social and political movements, such as Euromayday, Occupy and 15-M. This invigorating and politically sharp intersection has created a potent critical platform for analyzing representative democracy, biopolitical governmentality, immunization, and precarization, which belong to Lorey's main concerns. Isabell Lorey is particularly concerned with the neoliberal “state of insecurity” and how it relates to the process of precarization. In fact, although the book is entitled State of Insecurity, it could also be considered a sequel of Lorey’s long-term research on precarity, a sequel that focuses on how precarization is immersed in neoliberal government of and by insecurity. The line that opens the book reads: “If we fail to understand precarization, then we understand neither the politics nor the economy of the present."
The main affirmation of artistic practice must today happen through thinking about the conditions and the status of the artist's work. Only then can it be revealed that what is a part of the speculations of capital is not art itself, but mostly artistic life. Artist at Work examines the recent changes in the labour of an artist and addresses them from the perspective of performance. It draws its conclusions mainly from the argument that art no longer needs to re-affirm itself as a socially relevant and useful activity because this would lock it within immanent capitalist (and populist) production of value. Instead, art has to rediscover its material basis and 'occupy' exactly those abstractions which enable the preservation of the capitalist system and reproduction of capital. The book would like to remind art – which has constantly thermalized and practiced politics during the last decades – that it has forgotten its power to connect the abilities of the abstract (thinking) with the actual abstractions (value, capital, productivity, money, commodity, time, etc.)
Autor se zalaže za definiciju proizvodnje među jednakima kroz prizmu činjenica da nezavisni proizvođači koriste zajedničku zalihu proizvodnih sredstava.
Istraživačko-umetnički projekat Umetnik/ca u (ne)radu (održan u Novom Sadu između 2010. i 2012.godine) obuhvatao je seriju javnih razgovora, izložbi i publikacija, fokusiranih na istraživanje umetničkih i društvenih praksi koje kritički reflektuju savremeni pojam rada – uslove u kojima se rad ostvaruje, nove društvene potrebe i odnose koje rad proizvodi. Takođe, cilj je bio elaboriranje relativno neistraženog polja istorije umetnosti koje obuhvata prakse koje predstavljaju ekstrem na liniji ovog istraživanja – odluke umetnika/ca da napuste bavljenje umetnošću i produkciju umetničkih dela, propagirajući koncept nerada i „besposličarenja“ (idleness, slacking).
Tema predavanja je konstrukcija pravnih institucija kroz društvene pokrete.
The article discusses the threats to academic freedom coming from the state and market trying to sketch a theory of academic freedom taking us beyond our need to defend academic work and institutions from these threats.
The book is a search for a reconciliation between mental space (the space of the philosophers) and real space (the physical and social spheres in which we all live). In the course of his exploration, Henri Lefebvre moves from metaphysical and ideological considerations of the meaning of space to its experience in the everyday life of home and city.
Situated in the post-welfare transition of European societies within the context defined by austerity measures, unemployment, the financialisation of real estate stocks and the gradual withdrawal of public administrations from social services, this book aims at highlighting the importance of self-organised, locally rooted, inclusive and resilient community networks and civic spaces.
