The Urban Question: A Marxist Approach
The book reconceptualizes the field of urban sociology through a critique of the literature of urban sociology (and urbanization) and an attempt to lay the Marxist bases for a reconstructed urban sociology.
The book reconceptualizes the field of urban sociology through a critique of the literature of urban sociology (and urbanization) and an attempt to lay the Marxist bases for a reconstructed urban sociology.
This issue of Crisis and Critique brings together some of the most important contemporary thinkers, who engage with the historical, political and philosophical resonances of the Bolshevik Revolution into our context.They engage with different dimensions which compose the Bolshevik Event and its aftermath.The point is not to reassert the relevance of the Revolution, nor explore the possibilities of faithfulness to it, but rather, the aim of this issue is to claim that politics of emancipation, philosophy and history cannot be the same after this Revolution. It is a unavoidable point of reference, one that cannot be simply ignored.
Autor se zalaže za definiciju proizvodnje među jednakima kroz prizmu činjenica da nezavisni proizvođači koriste zajedničku zalihu proizvodnih sredstava.
Ova studija ima za cilj da pokaže koje alternative postojećem dogmatskom prihvatanju divljeg neoliberalizma i predatorskog kapitalizma u Srbiji postoje, kao i kako se one mogu implementirati kroz izmene radnog zakonodavstva. Prvi deo studije odnosi se na kritičku analizu osnovnih postulata na kojima počivaju nedavne i najavljene buduće izmene propisa. Potom će se u naredna dva dela predstaviti individualna i kolektivna prava zaposlenih, uz predloge konkretnih izmena propisa koje bi mogle dovesti do implementacije alternativnih rešenja za normiranje radnih odnosa. Konačno, u zaključnim razmatranjima će se posvetiti pažnja sintezi svega iznetog u ocenu sistema koji bi potencijalno mogao da funkcioniše kao samostalan i uspešan, u datim okolnostima u Srbiji. Osnovna hipoteza kojom se analiza rukovodi jeste da su alternative trenutnom stanju ne samo moguće (u normativnom i ekonomskom smislu) već i nužne i racionalne, jer aktuelne politike ne mogu održati čak ni trenutno stanje na duži rok. Budući da u trci do dna dno zapravo ne postoji, jer se uvek može otići korak niže od konkurenata u privlačenju investicija, jedini dugoročni plan može biti napuštanje trenutnih odnosa i jačanje kontrolne i socijalne uloge države. U analizi se odlazi i korak dalje pa se osim nužnosti postojanja alternativa, one razvijaju a ponekad i konkretno normativno uobličavaju. Kroz istraživanje se dakle postavljaju pitanja ali se daju i odgovori, koji mogu biti tumačeni i primenjeni u daljoj praksi i politikama u skladu sa individualnim pogledima i stavovima, ali suštinski nude rešenja zasnovana na nekim univerzalnim vrednostima koja predstavljaju civilizacijsko dostignuće, koja se zasnivaju na osnovama ljudskih prava i sloboda i nadogradnji kroz praksu univerzalnih i regionalnih instrumenata i tela, i čija primena niti u jednom trenutku ne sme postati upitna.
The first part is a discussion of the typical difficulties encountered in the making of commons in general. In the second part he analyses a number of typical problems that the constituent community of the knowledge commons, especially universities, their faculties and students, must face in preventing a “tragedy of the knowledge commons.”
Autori žele da pokažu zašto se princip komonsa nameće danas kao centralni termin političke alternative za 21. vek: on povezuje antikapitalističku borbu i političku ekologiju povratkom na "zajedničko" nasuprot novih formi privatne i državne aproprijacije.
Standing discusses an emerging class of people facing insecurity, moving in and out of precarious work that gives little meaning to their lives. He warns that the growth of the precariat is producing instabilities in society. Its internal divisions have led to the villainization of migrants and other vulnerable groups and some are susceptible to the dangers of political extremism. Standing argues for a new politics which puts the fears and aspirations of the precariat at the heart of a progressive strategy of redistribution and income security. "This book is about a new group in the world, a class-in-the-making. It sets out to answer five questions: What is it? Why should we care about its growth? Why is it growing? Who is entering it? And where is the precariat taking us?"
The book is a collection of different texts and case studies from the countries of the Western Balkans that have been facing dramatic social, political and economic changes along with the so called transition since the beginning of 1990s. The present texts contextualise the concept of the commons through the practices of various actors, initiatives and organisations in Serbia, Kosovo and Montenegro, while taking a political and critical view on the concept of the commons and discussing its capacities as an alternative to neoliberalism. It is meant to showcase practices that encourage narratives and practices of resistance, transformation and promising a possible change.
The book seeks to show the range of enclosures of the commons now underway, theoretical approaches to understanding the commons, and specific projects that use commons principles to generate, protect and share resources.
This paper will explore contemporary practices of urban commoning while attempting to construct a theoretical argument on the inherently emancipating potentialities of common space.
Knjiga (na francuskom jeziku) je zbirka tekstova dvadeset autora, uglavnom francuskih, koji se bave promenama u konceptu korišćenja digitalnih platformi za dostupnost znanja i rezultata rada u umetnosti, nauci i drugim oblastima znanja.
Inspired by in-depth interviews with members of the international Brussels dance community and the work of some of the authors associated with autonomous Marxism (P. Virno, A. Negri, G. Agamben), the practice of collaboration within contemporary dance is elucidated from a theoretical point of view. Like other forms of creative or immaterial labour, artistic collaborations mobilize various generic competences and invoke in an often implicit way a cultural common or series of conventions.
The Telekommunist Manifesto is an exploration of class conflict and property, born from a realization of the primacy of economic capacity in social struggles.
This publication offers multiple analyses of the relations between the concept of the right to the city and its application in the urban planning domain, providing a number of examples of how this concept can give practical guidance on urban development, as well as of its limitations in theory and practice.
The article discusses the threats to academic freedom coming from the state and market trying to sketch a theory of academic freedom taking us beyond our need to defend academic work and institutions from these threats.
Knjiga »Udruženi rad i samoupravno planiranje« sadrži one radove Edvarda Kardelja koji su nastali u vezi sa neposrednom prirodom i donošenjem Zakona o udruženom radu i Zakona o osnovama sistema društvenog planiranja i o društvenom planu Jugoslavije, kao i njihovom razradom i primenom u samoupravnoj praksi. Ovi radovi predstavljaju ne samo teorijsko produbljivanje koncepta i sistema dohodovnih odnosa u udruženom radu na načelima novog Ustava, Zakona o udruženom radu i drugih sistemskih zakona, nego i kritičko razmatranje njihovog neposrednog ostvarivanja. Radovi »O sistemu samoupravnog planiranja« i »Slobodni udruženi rad« su, u stvari, posebne knjige iz serije »Brionske diskusije«. U radu »Dalji razvoj društveno-ekonomskih odnosa na osnovu Ustava i Zakona o udruženom radu i učvršćenje položaja radnika« (1976), Kardelj je ukazao na ulogu svih organizovanih snaga našeg društva, posebno Saveza komunista, u razvoju socijalističkih samoupravnih društveno-ekonomskih odnosa. Rad »Sticanje i raspodela sredstava za lične dohotke na osnovu rada jedno od najaktuelnijih pitanja našeg društva danas« (1978) je intervju redakciji časopisa »Svetlost« iz Kragujevca povodom Desetog susreta samoupravljača Jugoslavije »Crveni barjak«.
Examining the link between urbanization and capitalism, David Harvey suggests we view Haussmann’s reshaping of Paris and today’s explosive growth of cities as responses to systemic crises of accumulation—and issues a call to democratize the power to shape the urban experience.
Istraživačko-umetnički projekat Umetnik/ca u (ne)radu (održan u Novom Sadu između 2010. i 2012.godine) obuhvatao je seriju javnih razgovora, izložbi i publikacija, fokusiranih na istraživanje umetničkih i društvenih praksi koje kritički reflektuju savremeni pojam rada – uslove u kojima se rad ostvaruje, nove društvene potrebe i odnose koje rad proizvodi. Takođe, cilj je bio elaboriranje relativno neistraženog polja istorije umetnosti koje obuhvata prakse koje predstavljaju ekstrem na liniji ovog istraživanja – odluke umetnika/ca da napuste bavljenje umetnošću i produkciju umetničkih dela, propagirajući koncept nerada i „besposličarenja“ (idleness, slacking).
The past decades have seen significant urban insurrections worldwide, and this volume analyzes some of them from an anthropological perspective; it argues that transformations of urban class relationships must be approached in a way that is both globally informed and deeply embedded in local and popular histories, and contends that every case of urban mobilization should be understood against its precise context in the global capitalist transformation. The book examines cases of mobilization across the globe, and employs a Marxian class framework, open to the diverse and multi-scalar dynamics of urban politics, especially struggles for spatial justice.
Članak je deo knjige Rudija Supeka "Participacija, radnička kontrola i samoupravljanje. Prilog povijenom kontinuietu jedne ideje" izdate 1974. Članak predstavlja istorijski razvoj ideje radničkog samoupravljanja od utopijskih koncepata do radničkih pokreta u 20. veku i različitih oblika i faza samoupravnog eksperimenta.
By connecting economics, politics and aesthetics and analysing their relations, Hardt arrives at questions concerning the role of the artist and the meaning of his or her work in the distribution of the common.
Temporary Urban Spaces: Ideas for the Flexible Use of the City brings together eleven theoretical essays by renowned authors embracing the new ways of thinking about urban spaces.
Ovo je transkript dela intervjua koji je snimljen u Beogradu 2003. godine. "Jugoslovensko samoupravljanje je bilo kako društvena, tako i nacionalna laboratorija. U društvenom smislu, to je bio eksperiment nastao pod uticajem raznih ideja: nasleđe Pariske komune, nasleđe srpske socijalne demokratije sa kraja devetnaestog veka, zaostavština anarhije, koja je kasnije bila veoma važna u kritici staljinizma. Idejni sadržaji anarhije i trockizma su bili sastavni elementi ideologije Titove partije, jer su koristili u kritici staljinizma. Sa druge strane, kao što sam već naglasio, sistem jugoslovenskog samoupravljanja je isto tako bio i nacionalna, čak nadnacionalna laboratorija. To je bio režim, u kome su veoma različite nacije mirno živele, gde je funkcionisala nadnacionalna ekonomija, gde je nadnacionalni vođa bio veoma popularan - od Makedonije do Slovenije."
Pascal Gielen, art theoretician from Belgium, writes about the contemporary city, its shift from the space for the bourgeois class to the current trend of privatisation of public spaces and the role of arts in these processes. His analysis is based on theories and practices of Haussmann, Michel de Certeau, Chantal Mouffe, Saskia Sassen and others, while going through different conceptions of the city as the common space: from Haussmann's urban structure in 18th century to Florida's creative city to the common city.
Publikacija predstavlja niz uvodnih studija koje povezuje jedno jednostavno pitanje: kakva je uloga zajedničkih dobara u prošlim društvima i na koji način ona mogu pomoći u izgradnji budućih. S tim na umu, ova publikacija proučava pojam zajedničkih dobara kroz kritiku kapitalizma kao sistema robne proizvodnje i rasprave o njegovim mogućim alternativa.
The article is the interview for the on line journal e-Flux with two theoreticians, Massimo de Angelis and Stavros Stavrides
At the end of February 2017, Pascal Gielen gave this lecture on the relationship between art, politics and the civil space in the creative city, as part of a programme which ran alongside CCA's exhibition Forms of Action (28 Jan - 12 Mar 2017) on socially engaged art practices. The lecture is based on a pilot research project Gielen undertook for the European Cultural Foundation in 2016, and also looks at how activists and creative workers respond to this policy by organising themselves in alternative ways.
Neodvojivi deo Kardeljevog stvaralaštva je i njegovo neposredno i stalno teorijsko i praktično angažovanje na pitanjima komune i komunalnog sistema na svim etapama izgradnje i razvoja našeg socijalističkog samoupravnog društva. Polazeći od toga da je komuna socijalistička samoupravna humana zajednica ljudi, složen sistem društvenih odnosa i osnovna društvena zajednica u kojoj radni čovek i građanin može i treba da ostvaruje najveći deo svojih osnovnih interesa, prava, dužnosti i odgovornosti, Kardelj je na svim etapama razvoja jugoslovenskog samoupravnog društva ne samo isticao značaj komune i teorijski objašnjavao pojedine njene aspekte nego upravo aktivno i neposredno radio na razrešavanju svih pitanja i problema u ovoj oblasti. I u prilikama kada su razmatrana druga pitanja i odnosi u društvu i tražena rešenja za druge probleme u razvoju samoupravljanja, on je posebno isticao važnost i značaj rešavanja određenih pitanja u komuni, odnosno polazio od toga da je za ukupan razvoj socijalističkih samoupravnih odnosa u društvu bitno stanje samoupravnih odnosa u komuni. U ovoj knjizi sakupljeni su Kardeljevi radovi o komuni. Termin „radovi” treba uzeti sasvim uslovno. U knjizi su i studije ili njihovi delovi koji se odnose na komunu i sistematizovana i pripremljena izlaganja ili članai i intervjui, ali i mnogi govori i razgovori u različitim prilikama susreta sa ljudima iz opština — na skupovima Stalne konferencije gradova, na sastancima političkih aktiva, sa predstavnicima mesnih zajednica;, u radničkim sredinama, na savetovanjima i seminarima. Opširan predgovor napisao je Živorad Kovačević.
In Ostrom’s central concept of polycentrism, local decision making groups must often be ‘‘nested’’ within state structures at a higher level, so that the higher structures can provide the coercion and other resources that make local negotiation efficient.
The text is a critique of commodified reason that will add to the defense of the non-commodified aspects of the academic collective work and its results.