Commonism. A new aesthetics of the real

2020-11-12T01:05:50+01:00Tags: , , , |

The book explores the ideological thoughts under the notion of the commons and asks how this shapes the reality of our living together. Pays attention to the aesthetic dimension of communism as an ideology: what artistic strategies and what aesthetics do commoners adopt? After half a century of neoliberalism, a new radical, practice-based ideology is making its way from the margins: commonism, with an o in the middle. It is based on the values of sharing, common (intellectual) ownership and new social co-operations. Commoners assert that social relationships can replace money (contract) relationships. They advocate solidarity and they trust in peer-to-peer relationships to develop new ways of production. Commonism maps those new ideological thoughts. How do they work and, especially, what is their aesthetics? How do they shape the reality of our living together? Is there another, more just future imaginable through the commons? What strategies and what aesthetics do commoners adopt? This book explores this new political belief system, alternating between theoretical analysis, wild artistic speculation, inspiring art examples, almost empirical observations and critical reflection.

Performing the common city: On the crossroads of arts, politics and public life

2020-11-12T01:06:24+01:00Tags: , , , |

Pascal Gielen, art theoretician from Belgium, writes about the contemporary city, its shift from the space for the bourgeois class to the current trend of privatisation of public spaces and the role of arts in these processes. His analysis is based on theories and practices of Haussmann, Michel de Certeau, Chantal Mouffe, Saskia Sassen and others, while going through different conceptions of the city  as the common space: from Haussmann's urban structure in 18th century to Florida's creative city to the common city.

Becoming Common: Precarization as political constituting

2020-11-12T01:09:39+01:00Tags: , , |

"The discourse on precarization that has emerged in the past decade, primarily in Europe, rests on an extremely complex understanding of social insecurity and its productivity. The various strands of this discourse have been brought together again and again in the context of the European precarious movement organised under EuroMayDay....What is unusual about this social movement is not only the way in which under its auspices new forms of political struggle are tested and new perspectives of precarizatin developed; rather - and it is striking in relation to other social movements - it is how it has queered a seemingly disparate fields of the cultural and political again and again. In the past decade, conversations concerning both the (partly subversive) knowledge of the precarious and a search for commons (in order to constitute the political), has conspicuously taken place more in art institution than in social, political, or even academic contexts."

Creative or common city? Civic or civil society?

2020-11-12T01:04:59+01:00Tags: , , |

At the end of February 2017, Pascal Gielen gave this lecture on the relationship between art, politics and the civil space in the creative city, as part of a programme which ran alongside CCA's exhibition Forms of Action (28 Jan - 12 Mar 2017) on socially engaged art practices. The lecture is based on a pilot research project Gielen undertook for the European Cultural Foundation in 2016, and also looks at how activists and creative workers respond to this policy by organising themselves in alternative ways.

The Making of the Knowledge Commons: From Lobsters to Universities

2018-06-15T14:46:07+01:00Tags: |

The first part is a discussion of the typical difficulties encountered in the making of commons in general. In the second part he analyses a number of typical problems that the constituent community of the knowledge commons, especially universities, their faculties and students, must face in preventing a “tragedy of the knowledge commons.”

Novi oblici samoupravljanja: radničko akcionarstvo i drugi oblici demokratskih preduzeća

2022-07-14T14:27:40+01:00Tags: , , |

Kada govorimo o savremenim borbama protiv komodifikacije rada i svakodnevnog života, te za uspostavljanje drugačijeg – pravednijeg, humanijeg i održivijeg – ekonomskog sistema, ne možemo, a da se ne osvrnemo na iskustvo samoupravnog socijalizma u SFRJ kao jedinstvenog istorijskog primera široke primene principa ekonomske demokratije sa ciljem ostvarivanja većeg učešća zaposlenih u donošenju ekonomskih odluka, decentralizacije vlasništva i vantržišne društvene reprodukcije. Kritički pogled na ovaj period može predstavljati putokaz za osmišljavanje savremenih modela i sistema koji umesto generisanju profita teže zadovoljenju potreba društva (i životne sredine).

Upravljati zajedno – Prilozi istraživanju (dis) kontinuiteta samoupravljanja

2023-11-28T12:04:49+01:00Tags: , |

U sklopu ovog zbornika želimo doprinijeti supstancijalnom tumačenju demokracije koju smještamo u široko zahvaćeno polje teorijskog promišljanja i ostvarivanja socijalnih prava, što uključuje i radne odnose. Za autorice/autore studija koje čine zbornik demokracija je i metod za ocjenu oblika organiziranja i upravljanja i osnovni princip na kojem treba temeljiti društveno-političko organiziranje i upravljanje zajedničkim resursima.

Na šta mislimo kada kažemo…Energetsko siromaštvo, energetska tranzicija i podstandardna romska naselja

2024-05-23T15:20:31+01:00Tags: , |

Srbija se nalazi pred novom tranzicijom, koja će ovog puta biti energetska, što podrazumeva prelazak iz sistema u kome se za proizvodnju energije dominantno koriste neobnovljivi izvori u sistem koji je zasnovan na korišćenju obnovljivih izvora energije. Iskustva ekonomske tranzicije govore nam da broj gubitnika ove tranzicije bio značajno veći nego broj onih koji su iz ekonomske tranzicije profitirali. Da se takva situacija ne bi ponovila i sa energetskom tranzicijom neophodno je u njenu implementaciju uvesti pravednost i socijalnu osetljivost, kako bi se zaštitili najsiromašniji koji su potencijalni gubitnici i energetske tranzicije.

Magacin: Jedan model za samoorganizovani kulturni centar / Magacin: A model for selforganised cultural center

2020-11-12T01:04:31+01:00Tags: , , , |

Publikacija je, kao rezultat zajedničkog rada, predstavila model samoorganizacije nezavisnog kulturnog centra Magacin u Beogradu. Taj model, zasnovan na principima zajedničkog raspolaganja resursima, jednakosti i pravednosti, odgovornosti prema drugima, saradnji i dostupnosti, finansijskoj transparentnosti, kao osnvni mehanizam ima otvoreni kalendar. Njime se omogućava potpuno transparentno upravljanje prostornim resursima, ali i stvaranje zajednice koja zajednički upravlja prostorom i odlučuje o svim aspektima njegovog rada i razvoja.

Alternativne ekonomije, alternativna društva

2020-11-12T01:08:38+01:00Tags: , , |

Knjiga prati izložbu održanu u Novom Sadu 2005. godine u produkciji kuda.org.  Tematska instalacija “Alternativne ekonomije, alternativna društva” Olivera Roslera se fokusirala na raznolike koncepte i modele alternativnih ekonomija i društava, kojima je zajedničko odbacivanje kapitalističkog sistema vladavine. Za svaki koncept je napravljen po jedan intervju. Partneri u intervjuima su ekonomisti, stručnjaci iz oblasti političkih nauka, autori i istoričari. Iz ovih intervjua je napravljen video zapis na engleskom jeziku. Prateća knjiga obuhvata brojne tekstove napisane oko tema koje je pokrenula izložba.

Pravo na grad

2018-06-15T15:08:19+01:00Tags: , , |

Anri Lefebvre u ovom tekstu predlaže transdukciju, ekspermentalnu utopiju kao mentalne postupke za osmišljavanje novog humanizma i novog grada. Pravo na urbani žvot može da stvori samo radnička klasa i za to su joj potrebni politički program urbane reforme i urbanistički projekti.

Jugoslovensko radničko samoupravljanje

2020-11-12T21:52:20+01:00Tags: , , |

Ovo je transkript dela intervjua koji je snimljen u Beogradu 2003. godine.  "Jugoslovensko samoupravljanje je bilo kako društvena, tako i nacionalna laboratorija. U društvenom smislu, to je bio eksperiment nastao pod uticajem raznih ideja: nasleđe Pariske komune, nasleđe srpske socijalne demokratije sa kraja devetnaestog veka, zaostavština anarhije, koja je kasnije bila veoma važna u kritici staljinizma. Idejni sadržaji anarhije i trockizma su bili sastavni elementi ideologije Titove partije, jer su koristili u kritici staljinizma. Sa druge strane, kao što sam već naglasio, sistem jugoslovenskog samoupravljanja je isto tako bio i nacionalna, čak nadnacionalna laboratorija. To je bio režim, u kome su veoma različite nacije mirno živele, gde je funkcionisala nadnacionalna ekonomija, gde je nadnacionalni vođa bio veoma popularan - od Makedonije do Slovenije."

O umjetnosti i socijalizmu

2020-11-12T01:08:06+01:00Tags: , |

William Morris bio je britanski umetnik, arhitekta, dizajner, dekorater, štampar, pesnik, prozni pisac, zanatlija, prevodilac, predavač, politički organizator i socijalista. Za njega je E.P. Thompson napisao da je bio „ prvi kreativni umjetnik visokog kalibra u čitavoj povijesti koji je svjesno i bez trunke kompromisa stao uz revolucionarnu radničku klasu”.  Morris je, prihvativši marksizam, uvideo da su beda i ružnoća sveta koje je toliko mrzeo neodvojive od društvenog i ekonomskog sistema u kojem nastaju, a da je regeneracija umetnosti (i života) fundamentalno političko, a ne isključivo ni prvenstveno umetničko pitanje.

Spaces of Commoning. Artistic Research and the Utopia of Everyday

2018-06-15T14:43:11+01:00Tags: |

The texts assembled in this book are a sincere attempt to document the trials and errors in a study of commoning, a series of disruptions, failures, of falling apart, and the search for means to come together again. With this in mind, many of the contributions here do confront questions of methodology: they reflect on methods that support the study as well as the practice of commoning, methods that cherish critical reexamination and allow for unresolved dilemmas.

The Limits of Eco-Localism: Scale, Strategy, Socialism

2018-06-15T14:49:52+01:00Tags: , , , |

If 'place' and 'local space' are where the 'tangible solidarities' necessary to build an alternate way of life, and an anti-neoliberal politics, must form, then we cannot avoid confronting the systematic obstacles that have to be overcome in realizing such a project. Claims that sustainable local ecologies can serve as the foundation for political action and social alternatives at least require careful scrutiny.

Zajednička dobra i granice kapitalizma

2018-06-15T14:12:42+01:00Tags: , , , , , , , , |

Publikacija predstavlja niz uvodnih studija koje povezuje jedno jednostavno pitanje: kakva je uloga zajedničkih dobara u prošlim društvima i na koji način ona mogu pomoći u izgradnji budućih. S tim na umu, ova publikacija proučava pojam zajedničkih dobara kroz kritiku kapitalizma kao sistema robne proizvodnje i rasprave o njegovim mogućim alternativa.

Go to Top