Ungoverning Dance. Contemporary European Theater Dance and the Commons
Ungoverning Dance examines the work of progressive contemporary dance artists in continental Europe from the mid 1990s to 2015.
Ungoverning Dance examines the work of progressive contemporary dance artists in continental Europe from the mid 1990s to 2015.
Derivative rights (like the right to be treated with dignity) should become fundamental and fundamental rights (of private property and the profit rate) should become derivative. But new rights can also be defined: like the right to the city which is not merely a right of access to what the property speculators and state planners define, but an active right to make the city different, to shape it more in accord with our heart's desire, and to re-make ourselves thereby in a different image.
Ako zajednička dobra ispravno teoretiziramo i politički sagledamo, zajednička dobra mogu odigrati ključnu ulogu u vraćanju socijalne pravednosti u užu domenu privatno-pravnog diskursa. Međutim, takav pomak iziskuje značajan raskid s prevladavajućim stavom koji pretpostavlja da u upravljanju resursima mora posredovati ili država ili privatno vlasništvo.
Srbija se nalazi pred novom tranzicijom, koja će ovog puta biti energetska, što podrazumeva prelazak iz sistema u kome se za proizvodnju energije dominantno koriste neobnovljivi izvori u sistem koji je zasnovan na korišćenju obnovljivih izvora energije. Iskustva ekonomske tranzicije govore nam da broj gubitnika ove tranzicije bio značajno veći nego broj onih koji su iz ekonomske tranzicije profitirali. Da se takva situacija ne bi ponovila i sa energetskom tranzicijom neophodno je u njenu implementaciju uvesti pravednost i socijalnu osetljivost, kako bi se zaštitili najsiromašniji koji su potencijalni gubitnici i energetske tranzicije.
The book collects over a hundred sharing-related case studies and model policies from more than 80 cities in 35 countries and and serves as a practical reference guide for community-based solutions to urgent challenges faced by cities everywhere.
The Telekommunist Manifesto is an exploration of class conflict and property, born from a realization of the primacy of economic capacity in social struggles.
U sklopu ovog zbornika želimo doprinijeti supstancijalnom tumačenju demokracije koju smještamo u široko zahvaćeno polje teorijskog promišljanja i ostvarivanja socijalnih prava, što uključuje i radne odnose. Za autorice/autore studija koje čine zbornik demokracija je i metod za ocjenu oblika organiziranja i upravljanja i osnovni princip na kojem treba temeljiti društveno-političko organiziranje i upravljanje zajedničkim resursima.
The article discusses the threats to academic freedom coming from the state and market trying to sketch a theory of academic freedom taking us beyond our need to defend academic work and institutions from these threats.
Knjiga je skup tekstova i istraživanja Branka Horvata koji je pokušao da osnovne pojmove jugoslovenskog socijalizma objasni na jasan i jednostavan način ("zbog toga nema ni citata, ni bibliografije, ni druge uobičajene aparature"), uzimajući za uzor Buharinovu knjigu "ABC komunizma" koju smatra dobrom idejom, ali lošom knjigom. U svom teorijskom radu, Horvat socijalizam posmatra kao svetsko-istorijski proces sa tri karakteristična prelaza ka socijalizmu: prelaz razvijenih kapitalističkih zemalja, prelaz etatističkih zemalja i prelaz nerazvijenih zemalja. Međutim, jugoslovenki slučaj ne pripada ni jednom od njih i zato je ovu knjigu posvetio upravo objašnjenju specfiičnosti jugoslovenskog socijalističkog projekta.
This paper discusses the phenomenon of 'informal actors' influencing the agenda of urban planning and urban politics by means of temporary reappropriation and animation of 'indeterminate' spaces.
Neodvojivi deo Kardeljevog stvaralaštva je i njegovo neposredno i stalno teorijsko i praktično angažovanje na pitanjima komune i komunalnog sistema na svim etapama izgradnje i razvoja našeg socijalističkog samoupravnog društva. Polazeći od toga da je komuna socijalistička samoupravna humana zajednica ljudi, složen sistem društvenih odnosa i osnovna društvena zajednica u kojoj radni čovek i građanin može i treba da ostvaruje najveći deo svojih osnovnih interesa, prava, dužnosti i odgovornosti, Kardelj je na svim etapama razvoja jugoslovenskog samoupravnog društva ne samo isticao značaj komune i teorijski objašnjavao pojedine njene aspekte nego upravo aktivno i neposredno radio na razrešavanju svih pitanja i problema u ovoj oblasti. I u prilikama kada su razmatrana druga pitanja i odnosi u društvu i tražena rešenja za druge probleme u razvoju samoupravljanja, on je posebno isticao važnost i značaj rešavanja određenih pitanja u komuni, odnosno polazio od toga da je za ukupan razvoj socijalističkih samoupravnih odnosa u društvu bitno stanje samoupravnih odnosa u komuni. U ovoj knjizi sakupljeni su Kardeljevi radovi o komuni. Termin „radovi” treba uzeti sasvim uslovno. U knjizi su i studije ili njihovi delovi koji se odnose na komunu i sistematizovana i pripremljena izlaganja ili članai i intervjui, ali i mnogi govori i razgovori u različitim prilikama susreta sa ljudima iz opština — na skupovima Stalne konferencije gradova, na sastancima političkih aktiva, sa predstavnicima mesnih zajednica;, u radničkim sredinama, na savetovanjima i seminarima. Opširan predgovor napisao je Živorad Kovačević.
The authors develop the theory of the commons by strengthening its link with a Marxist critique of capitalism. In order to do so, they draw parallels between the work of Elinor Ostrom on principles of sustainable governance and Branko Horvat’s theory of self-management developed in the context of socialist Yugoslavia.
Ovo je rezultat rada na analizi efekata i rezultata dvogodišnjeg sprovođenja Zakona o radu donetog 2014. godine. Na analizi je radio tim stručnjaka koji je obradio rezultate ispitivanja različitih grupa aktera (sindikati, poslodavci, državna tela, nevladine organizacije...) i uz konsultacije za drugim zainteresovanim stranama (Ministarstvo za rad, zapošljavanje boračka i socijalna pitanja, Nacionalna služba zapošljavanja, Međunarodna organizacija rada, Savez samostalnih sindikata Srbije, Unija poslodavaca, Beogradski centar za ljudska prava...).
Autor/ka: Lawrence Lessig Izdavač: The Pinguin Press Mesto izdanja: New York Godina izdanja: 2004 Materijal: knjiga Professor Lessig analyzes [...]
The governance of natural resources used by many individuals in common is an issue of increasing concern to policy analysts. Both state control and privatization of resources have been advocated, but neither the state nor the market have been uniformly successful in solving common pool resource problems. After critiquing the foundations of policy analysis as applied to natural resources, Elinor Ostrom here provides a unique body of empirical data to explore conditions under which common pool resource problems have been satisfactorily or unsatisfactorily solved.
Univerzalne osnovne usluge (universal basic services) su recentna ideja koja je privukla veliku pažnju javnosti zbog potencijala da redefiniše državu blagostanja i uspešno odgovori na izazove 21. veka. Univerzalne osnovne usluge podrazumevaju proširenje opsega besplatnih javnih usluga koji će osigurati pristup svakom građaninu (ili rezidentu) adekvatan stepen sigurnosti, mogućnosti i participacije. Termin univerzalne podrazumeva da su usluge dostupne svima, bez obzira na njihove prihode ili status.
Ovo je transkript dela intervjua koji je snimljen u Beogradu 2003. godine. "Jugoslovensko samoupravljanje je bilo kako društvena, tako i nacionalna laboratorija. U društvenom smislu, to je bio eksperiment nastao pod uticajem raznih ideja: nasleđe Pariske komune, nasleđe srpske socijalne demokratije sa kraja devetnaestog veka, zaostavština anarhije, koja je kasnije bila veoma važna u kritici staljinizma. Idejni sadržaji anarhije i trockizma su bili sastavni elementi ideologije Titove partije, jer su koristili u kritici staljinizma. Sa druge strane, kao što sam već naglasio, sistem jugoslovenskog samoupravljanja je isto tako bio i nacionalna, čak nadnacionalna laboratorija. To je bio režim, u kome su veoma različite nacije mirno živele, gde je funkcionisala nadnacionalna ekonomija, gde je nadnacionalni vođa bio veoma popularan - od Makedonije do Slovenije."
The text is a critique of commodified reason that will add to the defense of the non-commodified aspects of the academic collective work and its results.
U svetu u kojem prava privatne svojine i profitne stope istiskuju sve druge koncepcije prava, autor istražuje pravo na grad u kontekstu oživljavanja interesovanja za ideje Anrija Lefevra o tom pitanju, kao i pojavu svih vrsta društvenih pokreta širom sveta.
Pascal Gielen, art theoretician from Belgium, writes about the contemporary city, its shift from the space for the bourgeois class to the current trend of privatisation of public spaces and the role of arts in these processes. His analysis is based on theories and practices of Haussmann, Michel de Certeau, Chantal Mouffe, Saskia Sassen and others, while going through different conceptions of the city as the common space: from Haussmann's urban structure in 18th century to Florida's creative city to the common city.
In this paper the author will explore a complementary problem: in what ways might Basic Income be seen as a structural reform of capitalism that would facilitate a movement in the direction of socialism?
Precarisation is one of the central concepts of Lorey's research and writing. In this article she aims at explaining the term further dissecting three dimensions of the precarious: precariousness, precarity, and governmental precarization. Her theoretical contribution is of great importance for understanding the world of "cultural producers" in neoliberal society.
The book reconceptualizes the field of urban sociology through a critique of the literature of urban sociology (and urbanization) and an attempt to lay the Marxist bases for a reconstructed urban sociology.
In this chapter it is argued that even when one’s causal contribution to an outcome is imperceptible, or non-existent, one can be morally responsible for it; responsibility is not based on causation.
Starting from a research project FLOK, the authors try to develop specific frames to enhance the systemic use of commons in contemporary capitalist conditions.
William Morris bio je britanski umetnik, arhitekta, dizajner, dekorater, štampar, pesnik, prozni pisac, zanatlija, prevodilac, predavač, politički organizator i socijalista. Za njega je E.P. Thompson napisao da je bio „ prvi kreativni umjetnik visokog kalibra u čitavoj povijesti koji je svjesno i bez trunke kompromisa stao uz revolucionarnu radničku klasu”. Morris je, prihvativši marksizam, uvideo da su beda i ružnoća sveta koje je toliko mrzeo neodvojive od društvenog i ekonomskog sistema u kojem nastaju, a da je regeneracija umetnosti (i života) fundamentalno političko, a ne isključivo ni prvenstveno umetničko pitanje.
The past decades have seen significant urban insurrections worldwide, and this volume analyzes some of them from an anthropological perspective; it argues that transformations of urban class relationships must be approached in a way that is both globally informed and deeply embedded in local and popular histories, and contends that every case of urban mobilization should be understood against its precise context in the global capitalist transformation. The book examines cases of mobilization across the globe, and employs a Marxian class framework, open to the diverse and multi-scalar dynamics of urban politics, especially struggles for spatial justice.
Autori žele da pokažu zašto se princip komonsa nameće danas kao centralni termin političke alternative za 21. vek: on povezuje antikapitalističku borbu i političku ekologiju povratkom na "zajedničko" nasuprot novih formi privatne i državne aproprijacije.
In 2014 "the Urban Heritage Research Cluster as part of Critical Heritage Studies, University of Gothenburg, organized seven seminars under the heading: “Heritage as Common(s) – Commons as Heritage, or HAC-CAH. The seminars have brought us to places like Ground Zero in New York, a creek in Olympia, Café The Swan in Amsterdam, Ellis Creek Water Recycling Facility in Petaluma, St Ann´s Church in Manchester, Central Park in New York, the Old city of Jerusalem, Stortorget in Malmö, the Al-Qaryon Square in Nablus, and Gezi Park in Istanbul. We have probed the notion of friendship, scrutinized the paradigm shifts from reproduction to production, explored the tension between top-down and bottom-up heritage. We have enjoyed the potential of biological commons and have looked into the different tempi and temporalities of commoning and heritage works. The seminar series has originated and evolved along the path we set up for the Urban Heritage Research Cluster in the start: “the city as an interface of different temporalities – i.e. past events, dreams for the future and contemporary constraints – and heritage as intermingled in many different urban realities and entangled in issues of aesthetics, ethics, space and power…”."
The first part is a discussion of the typical difficulties encountered in the making of commons in general. In the second part he analyses a number of typical problems that the constituent community of the knowledge commons, especially universities, their faculties and students, must face in preventing a “tragedy of the knowledge commons.”