Knjiga (na francuskom jeziku) je zbirka tekstova dvadeset autora, uglavnom francuskih, koji se bave promenama u konceptu korišćenja digitalnih platformi za dostupnost znanja i rezultata rada u umetnosti, nauci i drugim oblastima znanja.
At the end of February 2017, Pascal Gielen gave this lecture on the relationship between art, politics and the civil space in the creative city, as part of a programme which ran alongside CCA's exhibition Forms of Action (28 Jan - 12 Mar 2017) on socially engaged art practices. The lecture is based on a pilot research project Gielen undertook for the European Cultural Foundation in 2016, and also looks at how activists and creative workers respond to this policy by organising themselves in alternative ways.
This issue of Crisis and Critique brings together some of the most important contemporary thinkers, who engage with the historical, political and philosophical resonances of the Bolshevik Revolution into our context.They engage with different dimensions which compose the Bolshevik Event and its aftermath.The point is not to reassert the relevance of the Revolution, nor explore the possibilities of faithfulness to it, but rather, the aim of this issue is to claim that politics of emancipation, philosophy and history cannot be the same after this Revolution. It is a unavoidable point of reference, one that cannot be simply ignored.
Praktičan vodič objašnjava pojmove lizinga u domenu rada i radnih prava, objašnjava zakonski okvir radnog prava u Srbiji, prenosi iskustva i preporuke iz međunarodnog konteksta i preporučuje promene koje je neophodno napraviti da bi se ublažio pritisak na radnike.
The starting point for this essay is the problematic of organisation together with the conceptual role of property in social organisation. A map of the essay was followed by a selective review of the social history of the perennial nature of creative resistance to capitalism.
Dijelovi ove knjige možda mogu biti prihvaćeni kao uputnice u alternativne prakse pozajedničenja (commoning) koje u teoriji odrasta (degrowth) označavaju imaginarij izlaska iz okvira kapitalizma.
Knjigu je napisao tadašnji profesor prava na Stenford Univerzitetu kao rezultat istraživanja o opasnostima i ograničenjima koncepta copyright-a za sve kreativne delatnosti, od različitih umetničkih disciplina do cyber prostora, deljenja znanja i pristupa rezultatima kreativnog rada.
Smatramo da je pitanje dostupnosti i upravljanja vodom, njeno održivo korišćenje i zaštita, političko pitanje na koje neće biti moguće dati odgovor, koji je u skladu sa principima jednakosti i demokratičnosti, bez odgovarajuće analize, vizije i akcije koje u fokus stavljaju potrebe ljudi a ne interese kapitala. Cilj nam je da ovo istraživanje doprinese davanju takvog odgovora.
Srbija se nalazi pred novom tranzicijom, koja će ovog puta biti energetska, što podrazumeva prelazak iz sistema u kome se za proizvodnju energije dominantno koriste neobnovljivi izvori u sistem koji je zasnovan na korišćenju obnovljivih izvora energije. Iskustva ekonomske tranzicije govore nam da broj gubitnika ove tranzicije bio značajno veći nego broj onih koji su iz ekonomske tranzicije profitirali. Da se takva situacija ne bi ponovila i sa energetskom tranzicijom neophodno je u njenu implementaciju uvesti pravednost i socijalnu osetljivost, kako bi se zaštitili najsiromašniji koji su potencijalni gubitnici i energetske tranzicije.
The book is a search for a reconciliation between mental space (the space of the philosophers) and real space (the physical and social spheres in which we all live). In the course of his exploration, Henri Lefebvre moves from metaphysical and ideological considerations of the meaning of space to its experience in the everyday life of home and city.
Examining the link between urbanization and capitalism, David Harvey suggests we view Haussmann’s reshaping of Paris and today’s explosive growth of cities as responses to systemic crises of accumulation—and issues a call to democratize the power to shape the urban experience.
Publikacija predstavlja niz uvodnih studija koje povezuje jedno jednostavno pitanje: kakva je uloga zajedničkih dobara u prošlim društvima i na koji način ona mogu pomoći u izgradnji budućih. S tim na umu, ova publikacija proučava pojam zajedničkih dobara kroz kritiku kapitalizma kao sistema robne proizvodnje i rasprave o njegovim mogućim alternativa.
Inspired by in-depth interviews with members of the international Brussels dance community and the work of some of the authors associated with autonomous Marxism (P. Virno, A. Negri, G. Agamben), the practice of collaboration within contemporary dance is elucidated from a theoretical point of view. Like other forms of creative or immaterial labour, artistic collaborations mobilize various generic competences and invoke in an often implicit way a cultural common or series of conventions.
"Životno delo", kako je samo autor nazvao ovu knjigu, predstavlja sveobuhvatnu studiju političke ekonomije socijalizma koja je pokušaj sintetičkog pregleda uslova u kojima se vodi neprekidna borba između kapitalističkih durštvenih odnosa i tendencija da se ti odnosi pretvore u socijalističke. On smatra da je podela sveta na kapitalistički i socijalistički blok (u drugoj polovini 20. veka) površna ocena jer: "...jedini važan interes, zajednički i jednom i drugom bloku, jest spriječiti pravi socijalistički razvoj bilo gdje u svijetu." Knjiga je najpre objavljena na engleskom jeziku, u Njujorku, gde je doživela veliki uspeh, a tek naknadno je prevedena na srpskohrvatski jezik i objavljena u Jugoslaviji.
Ova studija ima za cilj da pokaže koje alternative postojećem dogmatskom prihvatanju divljeg neoliberalizma i predatorskog kapitalizma u Srbiji postoje, kao i kako se one mogu implementirati kroz izmene radnog zakonodavstva. Prvi deo studije odnosi se na kritičku analizu osnovnih postulata na kojima počivaju nedavne i najavljene buduće izmene propisa. Potom će se u naredna dva dela predstaviti individualna i kolektivna prava zaposlenih, uz predloge konkretnih izmena propisa koje bi mogle dovesti do implementacije alternativnih rešenja za normiranje radnih odnosa. Konačno, u zaključnim razmatranjima će se posvetiti pažnja sintezi svega iznetog u ocenu sistema koji bi potencijalno mogao da funkcioniše kao samostalan i uspešan, u datim okolnostima u Srbiji. Osnovna hipoteza kojom se analiza rukovodi jeste da su alternative trenutnom stanju ne samo moguće (u normativnom i ekonomskom smislu) već i nužne i racionalne, jer aktuelne politike ne mogu održati čak ni trenutno stanje na duži rok. Budući da u trci do dna dno zapravo ne postoji, jer se uvek može otići korak niže od konkurenata u privlačenju investicija, jedini dugoročni plan može biti napuštanje trenutnih odnosa i jačanje kontrolne i socijalne uloge države. U analizi se odlazi i korak dalje pa se osim nužnosti postojanja alternativa, one razvijaju a ponekad i konkretno normativno uobličavaju. Kroz istraživanje se dakle postavljaju pitanja ali se daju i odgovori, koji mogu biti tumačeni i primenjeni u daljoj praksi i politikama u skladu sa individualnim pogledima i stavovima, ali suštinski nude rešenja zasnovana na nekim univerzalnim vrednostima koja predstavljaju civilizacijsko dostignuće, koja se zasnivaju na osnovama ljudskih prava i sloboda i nadogradnji kroz praksu univerzalnih i regionalnih instrumenata i tela, i čija primena niti u jednom trenutku ne sme postati upitna.
In "The Undercommons: Fugitive Planning & Black Study", Moten and Harney examine the University, Debt, Politics and Logistics to help us grasp how these (and other) institutions, organizations and capitalist mechanisms (including the State as an agent of capital) reduce our ability to empathize, our capacity for true learning and our ability to love. Moten and Harney define the “The Undercommons” as “Maroon communities of composition teachers, mentorless graduate students, adjunct Marxist historians, out or queer management professors, state college ethnic studies departments, closed-down film programs, visa-expired Yemeni student newspaper editors, historically black college sociologists, and feminist engineers ” that “refuse to ask for recognition and instead want to take apart, dismantle, tear down the structure that, right now, limits our ability to find each other, to see beyond it and to access the places we know lie beyond its walls. ” The structure itself is holding us back; as we pour our energies into combatting mass incarceration, debt-slavery, and the professionalization of intellect, Moten and Harney argue that we only buttress the society that makes such singularly anti-human calamities possible in the first place...
Providing a comprehensive introduction to the diverse ways in which ideas of the commons are being conceptualised and enacted both throughout the social sciences and in practical action, this book foregrounds the commons as an arena for political thought and sets an agenda for future research.
William Morris bio je britanski umetnik, arhitekta, dizajner, dekorater, štampar, pesnik, prozni pisac, zanatlija, prevodilac, predavač, politički organizator i socijalista. Za njega je E.P. Thompson napisao da je bio „ prvi kreativni umjetnik visokog kalibra u čitavoj povijesti koji je svjesno i bez trunke kompromisa stao uz revolucionarnu radničku klasu”. Morris je, prihvativši marksizam, uvideo da su beda i ružnoća sveta koje je toliko mrzeo neodvojive od društvenog i ekonomskog sistema u kojem nastaju, a da je regeneracija umetnosti (i života) fundamentalno političko, a ne isključivo ni prvenstveno umetničko pitanje.
Architecture and urban design are usually seen as tools of dominant spatial practices. They are either believed to mask the interests of power and money, or to represent aesthetic concerns that have little to offer for critical theory of space. I counter this view by showing that through rethinking the conception of space in architecture and urban design, as well as the notion of design itself, it is possible to outline a critical and emancipatory design practice, experiential urbanism.
Sa namerom da ovom publikacijom doprinesemo postojećim istraživanjima na temu zadružnog stanovanja, fokusirali smo se na istraživanje primera dobre prakse, odnosno različitih modela stanovanja u evropskim gradovima. Pored toga, ključni deo publikacije predstavlja i analiza normativnog i regulatornog okvira u Srbiji, u nameri da prepoznamo mehanizme i instrumente koji bi omogućili primenu nekih od ovih modela u lokalnom kontekstu ili ponudimo smernice za unapređenje postojećih.
In this essay, David Harvey argues that the real problem demanding our attention is private property, not the commons itself. The capitalist commons is being continuously enclosed, but it is also being continuously produced. To fulfill our common interests, we need to look to the powers of collective labor to address capitalism's destruction of land and labor resources.
The article discusses the threats to academic freedom coming from the state and market trying to sketch a theory of academic freedom taking us beyond our need to defend academic work and institutions from these threats.
Anri Lefebvre u ovom tekstu predlaže transdukciju, ekspermentalnu utopiju kao mentalne postupke za osmišljavanje novog humanizma i novog grada. Pravo na urbani žvot može da stvori samo radnička klasa i za to su joj potrebni politički program urbane reforme i urbanistički projekti.
Iako se poslednjih nekoliko godina univerzalni osnovni dohodak (UOD) provlači kroz mejnstrim politike, i dalje nije sasvim jasno o tome šta on podrazumeva i u kojim se okolnostima može smatrati progresivnom politikom. Može li UOD funkcionisati u Srbiji, pogotovo imajući u vidu društvene i ekonomske izazove sa kojima se suočavamo u 21. veku?
U svetu u kojem prava privatne svojine i profitne stope istiskuju sve druge koncepcije prava, autor istražuje pravo na grad u kontekstu oživljavanja interesovanja za ideje Anrija Lefevra o tom pitanju, kao i pojavu svih vrsta društvenih pokreta širom sveta.
U publikaciji “Model zadružnog organizovanja po meri nestandardnih radnika” predstavljeni su rezultati uporedne analize modela zadruga koji okupljaju samostalne radnike (samozaposlene, frilensere, samostalne umetnike itd.), i koje su osnovane sa ciljem da se smanji prekarnost kojoj je ova grupa radnika izložena.
Ovde bih želeo da istražim jedan drugi vid kolektivnog prava – pravo na grad u kontekstu oživljavanja interesovanja za ideje Anrija Lefevra o tom pitanju, kao i pojavu svih vrsta društvenih pokreta širom sveta koji sada traže takvo pravo.
Zagađenje vazduha dolazi iz različitih izvora i oni su se kroz istoriju menjali, kao i njegova koncentracija, ali uzrok je uvek ostajao isti, a to je društvo u kojem živimo. U ovoj knjizi obrađeni su istorijski nivo zagađenja vazduha, trenutni kvalitet vazduha, kao i društveno-ekonomski razlozi i dominantni narativi koji doprinose lošijem kvalitetu vazduha. Čist vazduh i zdrava životna sredina morali bi da budu zajednička dobra koja su svima dostupna, a do toga je moguće doći pre svega politizacijom ove borbe i društvenim promenama.
"The discourse on precarization that has emerged in the past decade, primarily in Europe, rests on an extremely complex understanding of social insecurity and its productivity. The various strands of this discourse have been brought together again and again in the context of the European precarious movement organised under EuroMayDay....What is unusual about this social movement is not only the way in which under its auspices new forms of political struggle are tested and new perspectives of precarizatin developed; rather - and it is striking in relation to other social movements - it is how it has queered a seemingly disparate fields of the cultural and political again and again. In the past decade, conversations concerning both the (partly subversive) knowledge of the precarious and a search for commons (in order to constitute the political), has conspicuously taken place more in art institution than in social, political, or even academic contexts."
Autori žele da pokažu zašto se princip komonsa nameće danas kao centralni termin političke alternative za 21. vek: on povezuje antikapitalističku borbu i političku ekologiju povratkom na "zajedničko" nasuprot novih formi privatne i državne aproprijacije.
