Erupcija vulkana Skaftareldar, koja se desila 1783. godine, najfatalnija je erupcija u pisanoj istoriji Islanda. Četvrtina stanovnika Islanda umrla je usled posledica erupcije. Mali broj ljudi je poginuo u potocima lave, većina je nastradala od posrednih efekata erupcije. Sem katastrofalnih posledica za Island, ova vulkanska erupcija oslobodila je ogromnu količinu pepela u atmosferu. Jedna mala vulkanska erupcija iz 2010. godine bila je dovoljna da zaustavi avionski saobraćaj iznad Evrope na par nedelja. Erupcija iz 1783. godine je bila znatno snažnija, prekrila je finim česticama vulkanskog pepela nebo širom Evrope i donela malo zahlađenje, koje je trajalo desetinama godina. Smanjena osunčanost i nagli pad temperature iznad evropskog kontinenta uticali su na pad prinosa poljoprivrednih kultura. Najveći deo stanovništva, kmetovi zemljoradnici koji su i pre toga bili u teškoj ekonomskoj situaciji, je gladovao i umirao. Svega desetak godina nakon erupcije vulkana na Islandu usled različitih društvenih okolnosti, a između ostalog i usled nedostatka hrane koji je izazvan mini klimatskim promenama, izbija Francuska revolucija. Ovo je samo jedan od brojnih primera kako su tokom istorije promene klime uticale na proizvodnju hrane, a time bile i akcelerator važnih društvenih događaja.

Poljoprivreda je grana privrede koja je najosetljivija na promene klime. Poljoprivredna proizvodnja direktno je povezana sa klimatskim uslovima i male varijacije u temperaturi ili vlažnosti mogu dovesti do drastičnog smanjenja prinosa. Kao što klimatske promene utiču na poljoprivredu, tako i današnja moderna industrijska poljoprivreda znatno doprinosi globalnom zagrevanju, oslobađajući velike količine gasova efekta staklene bašte. Stočarstvo, a naročito proizvodnja govedine, je veliki emiter ovih gasova. Takođe, spaljivanje i krčenje šuma, pretvaranje livada u obradive površine, upotreba veštačkog đubriva i pesticida, spaljivanje ostataka sa njiva, kao i upotreba poljoprivredne mehanizacije imaju veliki udeo u emisiji gasova efekta staklene bašte. Industrijske farme su naročito veliki emiteri.

Za razliku od ljudi i životinja, koji imaju mogućnost brže adaptacije i migracije usled promena klime, kod biljaka je ta reakcija veoma spora. Biljke se sporo adaptiraju na promene klime i kada se te promene dešavaju brzinom kojom se dešavaju danas biljke bivaju ostavljene na milost i nemilost silama prirode. Iako imaju mogućnost migracije ta migracija je toliko spora da je ljudima gotovo nevidljiva. Dodatan problem javlja se kada se zbog promene klime pojave nove invazivne vrste koje su, bez prirodnih neprijatelja u okruženju, u stanju da unište ogromna polja zasada monokultura, koja se prostiru od Kanade do Australije.

Rast ljudske populacije naizgled zahteva i stalni rast poljoprivredne proizvodnje, kako bi se prehranilo rastuće stanovništvo na globalnom nivou. Dosad je potreba za novim obradivim površinama rešavana tako što su krčene šume, naročito šume u tropskim predelima čiji je biodiverzitet najbogatiji. Za tropske Amazonske šume 2019. godina je bila naročito pogubna, kada je, usled klimatskih promena i smanjene regulacije koju je donela vlada predsednika Brazila Žaira Bolsonera, došlo do ogromnih požara. To je dodatno doprinelo klimatskim promenama, jer su ogromne površine šuma izgorele i posečene, a koje služe kao prirodni regulatori količine ugljen-dioksida u atmosferi. Kada su u pitanju klimatske promene važi pravilo da sve što se uzme dolazi na naplatu višestruko skuplje. Efekti klimatskih promena ogledaju se u smanjenoj količini padavina, te se svake godine na hiljade hektara obradivog zemljišta pretvara u pustinje koje se neprestano šire. Usled klimatskih promena došlo je do velikih izmena režima padavina i dok količina ukupno izlučene vode ostaje ista sve češće se javljaju dugi sušni periodi ili jaki poplavni talasi. Ovakve promene režima padavina već su uticale na smanjenje prinosa po hektaru u pojedinim delovima sveta.

Kao i sam kapitalizam, klimatske promene nemaju jednak uticaj na sve: slabi i siromašni najviše trpe, dok bogati u početku mogu čak i da profitiraju. Efektima klimatskih promena najizloženije su zemlje Globalnog juga, koje zbog svog geografskog položaja već snose posledice, a još više usled nedostatka novca za mere adaptacije na klimatske promene. U Evropi su na udaru poljoprivrede južnih i istočnih zemalja, koje su dodatno oslabljene nametnutim merama štednje. Grčka poljoprivreda beleži smanjenje prinosa u poslednjih par godina, a na udaru su i poljoprivrede Španije, Portugala, Italije i drugih mediteranskih i istočnoevropskih zemalja. S druge strane, Finska poljoprivreda usled otopljenja beleži znatne dobrobiti, a slična je situacija i u ostalim bogatim državama Globalnog severa.

Prirodne nepogode, a zapravo društvene katastrofe, nemaju veze sa nekakvim višim silama, već se mogu predvideti i može se uticati barem na njihovo ublažavanje. Vojvodina će tokom letnjih meseci primati sve manje padavina i ukoliko ne želimo da svaka berba zavisi od molitvi potrebno je što pre sprovesti mere adaptacije na klimatske promene, pre svega mere navodnjavanja. Takođe, ukoliko želimo da proleće dočekamo mirno, bez straha od novih poplavnih talasa, neophodno je sprovesti niz agrotehničkih mera kako bi se ublažili efekti klimatskih promena.

Kao rešenje za promenjene klimatske uslove i sve ranjiviju poljoprivredu često se nudi genetički modifikovano seme. Ovo seme trebalo bi da bude sposobno da preživi znatno surovije klimatske uslove i da pruži kvalitetan plod. Upotrebom licenciranog GMO semena poljoprivrednici gube suverenitet nad semenom i bivaju primorani da svake godine kupuju GMO seme od nekolicine velikih korporacija koje imaju monopol nad GMO proizvodima. Upotreba ovakvog semena dovodi do smanjenja biodiverziteta, te se stvaraju polja monokulture, za koja smo napomenuli da su izrazito ranjiva na invazivne vrste. Uz to, sigurnost GMO proizvoda još uvek nije u potpunosti dokazana i u nekim zemljama su njihova proizvodnja i distribucija još uvek zabranjene.

U svetlu klimatskih promena koje se dešavaju je umesto oslanjanja na kontroverzne GM kulture i korporacije sem subvencija za navodnjavanje i sl. potrebno hitno ažuriranje planiranja u poljoprivredi, jer već danas mnogi ratari primećuju da vrste koje su nekada bujale u određenim područjima sada zahtevaju relokaciju na više nadmorske visine, severniju ekspoziciju, sveže zemljište… Ovo su neki od mogućih načina da se barem malo popravi kvalitet života seoskog stanovništva i spase prehrambeni suverenitet, te i da se odupre GMO industriji.

Bez obzira na napredak i tehnološke inovacije uvedene u poljoprivrednu proizvodnju, vremenske prilike ostaju najznačajniji faktor u proizvodnji hrane. Činjenica je da globalno zagrevanje utiče na poljoprivredne prinose i ti efekti su već danas vidljivi. U zemljama koje dobar deo svoje privrede baziraju na poljoprivrednim proizvodima, među koje se može svrstati i Srbija, klimatske promene su realnost i njihov uticaj na poljoprivrednu proizvodnju ogleda se u gubicima hrane usled suša, poplava i drugih ekstremnih vremenskih uslova. Zato je neophodno što pre otpočeti sa merama smanjenja emisije gasova efekta staklene bašte, ali i sa adaptacijom na klimatske promene.

Rekordne suše pogodile su Siriju između 2006. i 2010. godine. Pad poljoprivredne proizvodnje naterao je mnoge seljake da migriraju i sreću potraže u gradovima. Kombinacija porasta urbanog stanovništva, siromaštva, lošeg upravljanja i drugih faktora uticala je na izbijanje ustanka 2011. godine. Ustanak se kasnije pretvorio u krvav građanski rat u kojem su učestvovale mnoge umešane strane i koji je od Sirije napravio još veću pustinju. Sirijski građani platili su krvavu cenu klimatskih promena, za koje gotovo da nisu bili nimalo zaslužni.

IPCC izveštaj

Međuvladin panel za klimatske promene (IPCC) je 8. avgusta 2019. godine objavio poseban izveštaj na 1200 stranica, pod nazivom „Klimatske promene i zemlja“, koji predstavalja detaljan rezime trenutnih naučnih saznanja o složenim odnosima između klimatskih promena, dezertifikacije, degradacije zemljišta, održivog upravljanja zemljištem, sigurnosti hrane i tokova gasova efekta staklene bašte u zemaljskim ekosistemima (IPCC, 2019). Osnovni tim koji je radio na ovom izveštaju sačinjavalo je 107 eksperata iz 52. zemlje, a pomoć im je pružilo više od hiljadu naučnih saradnika.

Sveobuhvatni zaključak izveštaja je taj da je zemljište postalo izuzetno redak resurs. Ono nam je potrebno za sve, a većinu već koristimo. Više od 70% kopnenog dela planete bez leda već́ je oblikovano ljudskim aktivnostima. Kako se drveće ruši i farme zauzimaju sve više prostora ovo zemljište, kojim upravlja čovek, emituje godišnje oko 5 gigatona gasova efekta staklene bašte. Ovo je četvrtina globalne emisije gasova staklene bašte, uključujući i 13% ugljen-dioksida i 44% reaktivnijeg, ali kratko živećeg metana. Preostalih 30% kopnene površine, kojima upravlja priroda, usisava 11 gigatona gasova staklene bašte.

Za razliku od globalne temperature koja je od preindustrijskog perioda porasla za oko 0.87 ⁰C, temperatura zemljišta porasla je za više od 1.5 ⁰C, pošto se zemljište duplo brže zagreva od planete u celosti. Globalni rast temperature dovodi do čestih suša, erozije tla i požara, te umanjuje prinose useva u tropima i doprinosi odmrzavanju permafrosta u blizini polova. Rast temperature uzrokuje širenje pustinja, naročito u Aziji i Africi, a Amerika i Mediteran su u opasnosti, tvrdi se u izveštaju.2

Jedan od najvažnijih zaključaka izveštaja je da se tlo, od koga čovečanstvo u potpunosti zavisi, gubi više od sto puta brže nego što se formira u oranicama i nestaje deset do dvadeset puta brže, čak i na poljima koja nisu obrađena. Zagrevanje vazduha povećava njegov kapacitet za prihvatanje vlage, svaki stepen porasta temperature povećava ovaj kapacitet za 7%. To znači da toplija klima ima potencijal za intenzivnije pljuskove koji povećavaju erozivnu snagu padavina i koji, samim tim, povećavaju verovatnoću vodene erozije, kako piše u izveštaju.

Na primer, u centralnoj Indiji je došlo do trostrukog porasta ekstremnih kišnih događaja u periodu od 1950. do 2015. godine, što je uticalo na ubrzanje procesa degradacije zemljišta i erozije tla.

U Izveštaju se, takođe, napominje da ekstremne vremenske prilike i promena klime negativno utiču na bezbednost hrane kroz regionalno smanjenje prinosa useva. Na primer, na globalnom nivou je tokom poslednjih decenija u proseku oko 10% proizvodnje žitarica izgubljeno zbog ekstremnih vremenskih pojava. Očekuje se da će u narednim decenijama pod uticajem klimatskih promena prinosi hrane biti dodatno ugroženi.

U Izveštaju se naglašava i uloga koju će socio-ekonomske promene širom sveta da imaju u određivanju budućnosti planete, uz napomenu da projekcije često pokazuju da ove promene imaju veći uticaj na obrasce korišćenja zemljišta od samih klimatskih promena. Šteta koja nastaje zbog promenljive klime neće biti rezultat isključivo porasta temperature, već́ i načina na koji se čovekovi potrošački obrasci, upravljanje zemljištem i rast stanovništva menjaju.

Predrag Momčilović

Fotografija: Oxfam International

Tekst je sastavni deo publikacije “Održivost, odrast i hrana”, koju možete preuzeti OVDE